Šipak

Šipak, divlji

Opis biljke

Raste kao grm visine 2 do 3 metra. Tijekom prve godine rastu uspravne grane koje se kasnije razvijaju u mnogobrojne viseće grane. Grm ima oštre, nadolje zavinute bodlje. Listovi rastu naizmjence, ovalnog su oblika i nazubljeni. Cvjeta u lipnju i srpnju, a cvijet je bijele ili svijetlo ružičaste boje. Raste u cijeloj Europi i Aziji, na području umjerene klime, po sunčanim rubovima šuma, uz puteve i ograde. U novije vrijeme njeguje se kao ukrasna biljka.

Opis ploda

Plodovi su jajoliki, crvenkaste boje, s mnoštvom tvrdih sjemenki. Plod je slatko-kiselog ukusa, a bere se u rujnu, listopadu i studenome, prije nego plod predozri. Rabi se svjež i osušen, a očišćen od koštica i dlačica može se konzervirati i zamrzavanjem. Suši se na temperaturi od 50°C da zadrži svoju prirodnu boju i vitamine.

Divlji šipak ima vrlo velike količine vitamina C – po strukovnim istraživanjima do 11 puta više od limuna (1700–2000 mg za 100 g) najviše nakon crnog ribizla, a posebno je važno što se kuhanjem ne gubi, no količina vitamina C ne ostaje dugo stalna, već se nakon jedne godine u plodovima, pekmezu ili likeru smanji na samo jednu četvrtinu od prvotne vrijednosti. Osim vitamina C sadrži i vitamine A, D i E, masne kiseline i antioksidant flavonoid.

Pripisuju mu se velika medicinska svojstva, od otklanjanja malaksalosti, umora, anemije (slabokrvnosti), kao i antiupalna svojstva pri upalama unutarnjih organa. Plod divljeg šipka sadrži značajan postotak voćnog šećera – 22%, bjelančevina 3,6% i masti 0,7%. Zatim sadrži vitamine B1, B2, naicin i karotene (provitamin A), vitamin E. Vrlo je značajan i sadržaj mineralnih tvari, naročito kalija. Odlikuje se i bogatim sadržajem željeza, magnezija, fosfora i sumpora, zatim sadrži flavonide, tanin, voćne kiseline i pektine 25%. Sjeme šipka sadrži tragove vitamina C, dekstrin, vanilin, voćne kiseline i oko 9% ulja. U ulju dobivenom iz klice nalazi se 47 mg alfa i beta tokoferola (vitamina E) na 100 grama.

Uporaba šipka

Najviše se uporabljuje za pripremanje čajeva, posebno uz dodatak hibiskusa, te za proizvodnju sirupa, tinktura, marmelada, raznih namirnica. Može se jesti i sirov, ali zbog brojnih dlačica koje sadrži izaziva neugodan svrab, koji mu je i dao ime srbiguzica.

Vitamin C, u kombinaciji s ostalim mnogim korisnim tvarima u šipku, lako se apsorbira u probavnom traktu. Tinktura se preporuča  naročito starijim osobama kod kojih je oslabljena apsorpcija u probavnim organima. Šipak je blag purgativ (sredstvo za čišćenje) zbog sadržaja voćnih kiselina i pektina. Kod dojilja, kako vitamin C prelazi u mlijeko, i dobro utječe na razvoj dojenčeta. Zbog svog diuretskog djelovanja (uzrokuju povećano izlučivanje urina) preporuča se kod gihta, reume, bubrežnog pijeska i kamenca.

Preporuča se u zimskim mjesecima, kada su česte prehlade i povišena temperatura, jer uspješno snižava povišenu temperaturu. Protiv prehlade dobro je piti tinkturu od šipka i  šipkov čaj zajedno.

Izvor:

tinktura.com