Čuvarkuća (Sempervivum Tectorum L.)

Čuvarkuća (Sempervivum Tectorum L.)

Čuvarkuća je trajna biljka s debelom lisnom rozetom. Listovi su debeli, mesnati i proviđeni šiljastim vrhom. U ljetu izraste 10 do 30 cm visoka cvjetna stapka koja je pokrivena malim ljuskastim listićima. U lažnom šticu poredani cvjetići zvjezdastog su oblika, svjetlo crvene boje, a kod nekih podvrsta žute do crveno-ljubičaste. Listovi su bez mirisa, a ukusa su sluzasta, malo trpka, kiselkasta i nalik na okus trave.
Vrijeme cvatnje je srpanj i kolovoz. Biljka je vrlo skromnih, gotovo nikakvih zahtjeva, nalazi se još u seljačkim i drugim vrtovima, te na slamnatim krovovima seljačkih kuća, a ponekad i na krovovima pokrivenim crijepom.

VRIJEME BERBE

Prema potrebi se sabiru svježi listovi od početka ožujka do kraja listopada.

LJEKOVITA SVOJSTVA

Tanin, biljna sluz, masno ulje, smola, kalcijev malat, mravlja i jabučna kiselina. Sigurno je da su u biljci sadržane i druge, do sada još neistražene, ljekovite tvari.

LJEKOVITO DJELOVANJE

Preparati čuvarkuće su sredstvo koje hladi i steže, stavlja se na rane, upale, čireve, opekotine, i na bolna mjesta, nastala gihtom.

Primjenjuje se kao pouzdano sredstvo protiv pojasastog osipa (herpes zoster), zloćudnih kožnih bolesti, raspucane kože, hemeroida i glista.

U novije se vrijeme priprema svježi sok od cijele biljke, bilo u obliku tinkture ili kao homeopatski preparat, te ga preporučuju neki kod gnojne upale zubnog mesa i kod upala grla, čak se spominje primjena kod raka na maternici.

Dobro ju je upotrebljavati za liječenje zgnječenog tkiva (kontuzija), ozljeda uslijed nezgoda, rana, upala, opekotina, uboda insekata i dr.

Upotrebljava se protiv griže i griži sličnom proljevu, a i kao sredstvo protiv crijevnih parazita.
Svježi sok upotrebljava kod početnog stanja crvenog vjetra (erysipelas), kod skrofuloznih čireva i kod rana koje slabo zacjeljuju.
Svježi se sok izvana primjenjuje kod čireva na oku, kod bolova i curenja uha.

Izvor:

tinktura.com