Dunja je po mnogo čemu jedinstveni plod prirode, zbog čega očekuje da se budućnosti prehrambena industrija okrene proizvodnji i ponudi novih delikatnih proizvoda. Dunja je bliski srodnik biljaka Rosaceae čiji su najpoznatiji predstavnici jabuka i kruška pa se rijetko uspješno uzgaja van klime slične mediteranskoj, a na čijem se čelu s 25 % svjetske proizvodnje nalazi Turska.
Domovina ove voćke leži između Kaspijskog i Crnog mora, tzv. kavkaske regije koja obuhvata sjeverni dio Turske, Gruziju i Armeniju gdje se još uvijek može naići na divlja i samonikla stabla s tvrdim i nepravilnim plodovima. Pismeno se dunja prvi puta javlja u spisima o grčkim svadbenim običajima iz 6 vijeka. prije Krista gdje je bila dio rituala u kojem je označavala plodnost i bila posvećena boginji ljubavi. Navodno su je trudnice trebale konzumirati u pozamašnim količinama da bi rodile sinove! Kultivacija dunje započela je u Mezopotamiji, području današnjeg sjevernog Iraka.
Dunja je drvo visine do 7 metara. Stablo dunje nalikuje stablu jabuke; njezin je bliži srodnik iako se često pojavIjuje u rastu grmolika oblika. Kora je glatka i smeđa. Listovi nalikuju listovima jabuke samo što su po rubovima cjeloviti i s donje strane sivo pustenasti. Ima velike cvjetove svijetlocrvene do bijele boje, rastu pojedinačno, a ne u čupercima kao u jabuke. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute boje i pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Raste na mjestima gdje uspijeva i vinova loza.
Za lijek se upotrebljavaju plod, listovi i sjeme dunje.
Ljekovito djelovanje:
Plod dunje izvrsno je sredstvo u liječenju anemije. Sluz pripremljena od dunjina sjemena koristi se u liječenju rana što nastaju dugotrajnim ležanjem bolesnika (decubitus) i opekotina. Koristi se za pripremanje obloga kod upaljenih očiju i otvorene raspucane kože, naročito na prsnim bradavicama. Dunja je veoma pogodno sredstvo u liječenju sluznice ždrijela, krajnika i dišnih putova. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja. Budući da dunja steže, preporuča se za liječenje rana, a iznutra za ublažavanje jakih proliva.
Plod dunje izvrsno je sredstvo u liječenju anemije. Sluz pripremljena od dunjina sjemena koristi se u liječenju rana što nastaju dugotrajnim ležanjem bolesnika (decubitus) i opekotina. Koristi se za pripremanje obloga kod upaljenih očiju i otvorene raspucane kože, naročito na prsnim bradavicama. Dunja je veoma pogodno sredstvo u liječenju sluznice ždrijela, krajnika i dišnih putova. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja. Budući da dunja steže, preporuča se za liječenje rana, a iznutra za ublažavanje jakih proliva.
Caj napravljen od dunjina suhog licca super protiv proljeva
Izvor
narodnilijek.com/
narodnilijek.com/
Нема коментара:
Постави коментар