Izlečio rak pšeničnom travom!

Kada su lekari rekli 74-godišnjem Deniju Mek Donaldu iz Irske, da ima rak želuca, tako žestok da je najverovatnije da će ga ubiti u roku od tri meseca, on je odlučio da ignoriše njihove savete kako bi izbegao tretman toksične hemoterapije i da prihvati prehrambeni pristup ozdravljenju, što je još jedan primer udarca velikoj i smrtonosnoj industriji raka.

Četiri godine kasnije, Deni je sjajno, zahvaljujući dnevnom protokolu koji je usvojio i koji uključuje i ispijanje sokova pšenične trave (mlade pšenice), hranjive guste “superhrane” s raznim neverovatnim zdravstveneim beneficijama.

Prema mediju “Sunday World”, Deni je postao svestan svog stanja kada mu je čir na želucu odjednom eksplodirao u njegovom trbuhu. Nakon što je prevezen u bolnicu s farme na kojoj živi, lekari su se borili da suzbiju krvarenje, da bi pritom otkrili da je Deni zapravo imao težak oblik raka želuca koji se proširio u celom telu. Oni su ga upozorili da je jedini način na koji bi se oslobodio od raka, prema njihovom mišljenju, bio prolaz kroz konvencionalno lečenje – hemoterapija i zračenje.

Za razliku od većine ljudi, Mek Donald je odlučio da istraži druge metode lečenja, što je inače bio veoma velik udarac industriji raka. Kasnije je obavestio svoje lekare da se opredelio za vlastiti domaći tretman koji uključuje mladu pšeničnu travu.

Ni malo iznenađujuće, doktori su bili prilično ljuti na njegovu odluku, ističući kako će on biti “mrtav u roku od nekoliko nedelja”, ako bi odbio njihove doktorske savete. Ali Deni je izabrao pšeničnu travu umesto hemoterapije.
“Rekao sam doktorima da nisam bio spreman da se podvrgnem toku lečenja koji mi je predložen. Znao sam da će me ubiti. Oni su bili besni što sam došao do tog zaključka. Moj privatni doktor me je upozorio da ću biti mrtav za tri meseca”, istakao je Mek Donald za “Sunday World”.

Denijev izbor za korišćenje pšenične trave kao tretmana za njegov rak se temeljio na brojnim iskustvima za koje je čuo od prijatelja o čudesnom lekovitom svojstvu zelene pšenice.

“U roku od sedam dana osećaj peckanja koji sam imao je otišao, i ja sam se osećao puno bolje. Prestao sam da uzimam tablete koje su mi bile propisane i od tada nisam uzeo ni jednu tabletu do dana današnjeg. Mesec dana kasnije bol je potpuno nestao i znao sam da sam na putu oporavka. Pšenična trava je delovala. Napravio sam pravu odluku nakon odbijanja saveta doktora.”

Takođe, Mek Donald je dobio natrag svu težinu koju je izgubio kao rezultat korišćenja lekova za njegovu bolest. Počevši sa samo jednom uncom (28 grama) pšeničnog soka dnevno, kasnije je stigao do sedam unci (200 grama) pšenične trave na dan. Deni je uspešno izlečio rak.

“Znam puno doktora koji misle da pšenična trava nema kvalitete i sposobnosti za ubijanje raka, ali ja sam živi dokaz da to nije istina i da ona funkcioniše”, dodaje on.

Sledeći video objašnjava više o tome kako je sok pšenične trave ili zelene pšenice dobar za vaše zdravlje:

TEORIJA: Što je to mlada zelena pšenica ili pšenična trava?
Mlade zelene travke žitarica, koje se melju, danas su apsolutni hit za sve moderne ljude kojima je potrebna dodatna snaga prirode.

Lišće mlade zelene pšenice jedna je od spektakularnih namirnica krcatih materijama s povoljnim učinkom na organizam. To je zapravo mlada zelena pšenica ubrana pre razvitka zrna (plodova) i transformacije u stabljiku zlatnih klasova. Kao mlada biljka, pšenica sastavom više liči na zeleno lisnato povrće nego žitaricama. Bere se kada je visoka oko 15 do 20 cm kako bi se optimalno iskoristili nutrijenti koji iz zrna prelaze u lišće. Potom se provodi ekstrakcija i sušenje te nastaje zeleni prah koji se može otopiti u vodi ili dodati raznovrsnim zdravim voćnim i povrtnim sokovima.

Ispijanje sokova od mladih zelenih žitarica danas pouzdano predstavlja snažno detoksikacijsko sredstvo i izvor antioksidansa te stoga može da zaštiti od brojnih bolesti današnjice.

Nutritivne i zdravstvene karakteristike mlade pšenice
Kada se uzgaja u organskim uslovima, lišće mlade pšenice zadržava 82 od 92 minerala prisutnih u zemlji, a procenjuje se da 1 kašičica praha mlade pšenice (3g) sadrži istu količinu minerala kao i pola kilograma organski uzgojenog voća i povrća.

Lišće mlade pšenice sadrži vitamine A, C, B, E i K, kao i minerale koje nalazimo u zemlji uključujući kalcijum, magnezijum, gvožđe, cink, kalijum, fosfor i kobalt.

Odličan je izvor aminokiselina i enzima, a budući da sok lišća mlade pšenice nije termički obrađen ne dolazi do promene njihove strukture uzrokovane toplinom.

Specifičan nutritivni sastav lišća mlade pšenice osigurava povoljno delovanje na kožu, kosu i nokte. Zbog brojnih biljnih hemikalija koje sadrži smatra se da poseduje antikarcinogeni i detoksikacijski učinak. Deluje povoljno i na probavu, prevenciju bolesti srca i krvnih žila I uopšteno obogaćuje prehranu.
Posebno se preporučuje kod oslabljenog imuniteta, osobama izloženim povećanim psihičkim i fizičkim naporima, sportistima, nakon operacija i u vremenu oporavka od bolesti, dijabetičarima, a i kod neredovne i jednolične prehrane. Mlada pšenica odlično se uklapa u strategiju očuvanja zdravlja na prirodan i ekološki održiv način u svrhu povećanja nivoa životne energije.
Recept za detoksikaciju

Ukus soka mlade pšenice u početku se može činiti neobičnim te se preporučuje da se pšenica kombinuje sa nekim drugim voćnim ili sa sokom od povrća. Posebno se dobro slaže sa sokom od jabuke. Zbog intenzivnog ukusa i visokog sadržaja nutrijenata, počinje se sa oko 3g dnevno (jedna čajna kašičica praha), a zatim se postupno povećava količina do oko 6 g dnevno (dve čajne kašičice praha).

Izvor:

alo.rs

Bazga - SAMBUCUS

a) SAMBUCUS NIGRA L. — bazga

Sinonimi: Sambucus vulgaris Lam. — Sambucus arborescens Gilib.

Narodni nazivi: apta — baz — baza — bazag — bazgovina — bezeg — bozgovina — crna bazga — crna zova — crni bazag — črni bezeg — obzovina — zova — zovika.

Opis biljke: bazga raste kao grm ili kao drvo, visoko 3 do 10 m. Kora je na donjem dijelu stabla svijetlosmeđa, a prema gore sivo-bijela, pomalo izbrazdana i bradavičasto-točkasta. Postrane grane najčešće tjeraju već blizu zemlje. Drvo okružuje srž koja je plutasta, bijela i vrlo lagana. Listovi stoje nasuprotno, nepravilno su perasti s jajolikim, dugo zašiljenim, tamnozelenim i po rubu pilasto nazubljenim listićima. Cvjetovi su bijeli do žućkasto-bijeli i sastavljeni u plosnati paštitac. Iz cvjetova se razvijaju isprva zelene, a potom smeđe-crvene i, konačho, sjajnocrne, male i sočne bobe.

Miris i okus: cvjetovi su jakog mirisa, a u suhom stanju blažeg. Okus cvjetova je aromatičan, pomalo nagorak. Listovi, mladi izboji, kora, a djelomično i korijen, mirišu neugodno nagorko. Sirovi plodovi imaju svojevrstan okus, dok su pripremljeni kao kompot prijatni.

Vrijeme cvatnje: lipanj, a vrijeme cvatnje sazrijevanja plodova - rujan.

Stanište: bazga raste rado na sunčanim šumskim krčevinama, na rubovima šuma ili u jako svijetlim šumama. Susreće se u blizini naselja, a i na zapuštenim mjestima.

Ljekoviti dijelovi biljke: u proljeće, u travnju i svibnju sabiru se mladi izboji i mladi listovi (Folia Sambuci). U vrijeme cvatnje, ali samo po sunčanom vremenu, sabiru se cvjetovi (Flores Sambuci), unutarnji dio korijenove kore sabire se od veljače do kraja studenoga, a koru s grana i stabla (Cortex Sambuci), kojoj je sastrugan unutarnji dio, od veljače do ožujka i od listopada do studenoga. U rujnu se sabiru dobro sazrele bobe (Fructus Sambuci). Kod sabiranja cvjetova sabiru se čitavi paštici te se posuše na suncu ili na sjenovitom mjestu. Tako osušeni cvjetovi mogu se i oruniti na rešetu, kako bi se odstranile cvjetne peteljke i dobio prvorazredno rešetan cvijet (Flores Sambuci sine stip.). Cvjetovi, koji nisu sabrani po sunčanom i suhom vremenu, brzo posmeđe pa čak i pocrne te nisu za upotrebu.

Ako se plodovi podvrgavaju sušenju, i njih treba sabirati tako da se sabire čitav paštitac. Nakon sušenja, najčešće na umjetnoj toplini, plodovi se orune na rešetu i pročiste od peteljaka. Ako se sabiru plodovi bez peteljke, bobe će se međusobno zgnječiti, slijepiti i vrlo lako upljesnjiviti.

Kuhani sok od boba je pravi osvježavajući napitak. Ne treba uživati svježe sirove bobe, pogotovo ako su dozrele, niti svježi sok od boba, jer može izazvati nepoželjne smetnje. Mučninu, povraćanje i proljev mogu izazvati 2 male čašice svježeg soka ili 2 jedaće žlice zrelih boba. Nakon uživanja svježih sirovih boba, može lako doći i do groznice. Neispravno je shvaćanje pučke medicine da se sirove bazgove bobe mogu upotrijebiti umjesto grožđa kao pojačana grožđana kura, pa se naročito osobama osjetljivim na želudac, takva kura ne savjetuje.

Ljekovite i djelotvorne tvari nabrojane su u nastavku opisa ljekovitosti pojedinih biljnih dijelova bazge.

Ljekovito djelovanje: listovi bazge i mladi izboji sadrže u proljeće emulin, invertin, prilično mnogo kalijeva nitrata, saharoze, ljekovitu tvar sambucin i još niz do sada pobliže neistraženih ljekovitih tvari. Listovi, iako znatno manje nego cvjetovi, podražajno djeluju na rad znojnih žlijezda, a i pospješuju izlučivanje mokraće. Zbog toga se čaj od listova bazge preporučuje kod manjkavog izlučivanja mokraće, izazvanog poremećenim radom bubrega, kao i za izlučivanje nakupljene tekućine u tijelu. S obzirom da u listovima i mladim izbojima bazge postoji ljekovita tvar koja djeluje na količinu šećera u krvi, može se čaj od bazginih listova primijeniti za potpomaganje liječenja šećerne bolesti. Čaj od listova radi tog svojstva, kao i zbog utjecaja na čišćenje i poboljšanje krvi, nebi smio nedostajati ni u jednoj čajnoj mješavini ljekovitog bilja.

Cvjetovi bazge vrlo su vrijedni zbog eteričnog ulja, sluzi, holina, sambunigrina, smole, šečera, jabučne, valerijanske i vinske kiseline i saponina. Saponini i heterozidi naročito pobuđuju djelatnost znojnih žlijezda. Zbog toga se čaj od bazginih cvjetova prije svega primjenjuje kod prehlade, koja se može najbrže otkloniti jakim znojenjem. Potpuno je krivo shvaćanje da je izbijanje znoja, nakon uzimanja čaja od bazginih cvjetova u prvom redu uzrokovano toplinom samog čaja. Ako i stanovito toplinsko djelovanje utječe na znojenje, djelotvorne tvari u cvijetu imaju mnogo značajnije utjecaje na izazivanje znojenja, pa je već srednja toplina čaja dovoljna da uzrokuje željeno i jako izbijanje znoja. Zato se čaj od cvjetova bazge s uspjehom primjenjuje kod bronhitisa, kašlja, gripe, hripavca, početne upale pluća, u liječenju tuberkuloze, kod jake hunjavice, ali i kod ospica, šarlaha, teškog disanja, astme i kod svih reumatičnih oboljenja kod kojih se intenzivnim znojenjem treba postići izlučivanje tvari koje su uzrokovale oboljenje.

Kora stabla i grana, i to naročito ostrugani srednji zeleni dio kore, kao i korijen bazge, sadrže smolu koja ima jako djelovanje na otvaranje stolice i izlučivanje mokraće, ako se primijeni ispravna količina. Veće količine uzrokuju povraćanje, jaki proljev, upalu želuca i crijeva, štoviše i upalu bubrega. Ispravno doziranje: 1 slaba čajna žlica za 1 šalicu, pije se u gutljajima i to ne više od 2 male šalice dnevno u razmacima, odstranjuje teškoće prilikom mokrenja, kod nagomilavanja mokraće, kod smetnji u radu bubrega i mjehura, vodene bolesti, edema, te kod reumatizma mišića i zglobova. Ovaj čaj i otvara, pa se među ostalim preporuča kod tvrde stolice, začepljenja i zatvora crijeva s povraćanjem stolice. Kneipp je vrlo hvalio čaj od korijena bazge i tvrdio "da je on neprocjenjiv za oboljele od vodene bolesti ili za one koji se tuže na debljinu tijela".

Zrele bobe sadrže mnoge ljekovite tvari: jabučnu, valerijansku i taninsku kiselinu, gorke tvari, eterično ulje, šećer, vosak, gumu, smolu i vitamine A-1, B, B-1, B-2 i C kao i novootkriveni vitamin J. Taj posljedni vitamin ima naročitu moć sprečavanja upale pluća pa ga treba obilno davati onima koji imaju osjetljiva pluća ili boluju od plućne tuberkuloze. U bobama bazge naročito je sadržan vitamin B-1 (tijamin, aneurin) pa ukoliko taj vitamin nedostaje organizmu, pospješuje se avitaminozom uzrokovana bolest beri-beri te brže napreduju upale živaca, vodena bolest i smetnje u protoku krvi. Ni jedna od biljaka, poznatih po vitaminu B-1, kao špinat, loćika, grašak, leća, lješnjak, žitne klice, rižine mekinje, kvasac i kiselo zelje (br. 36), nemaju tolike količine tog vitamina, kao zrele bazgine bobe. Kako nije preporučljivo uživanje svježih zrelih boba, treba ih lagano prokuhati.

Pekmez od plodova bazge ne samo da je ukusno jelo prijatnog mirisa, arome i okusa, nego predstavlja i odlično sredstvo koje potiče pražnjenje crijeva, kada se ne savjetuje uzimanje jakog sredstva za otvaranje, bilo zbog upale probavnog trakta ili grčeva. Naročito je to kod male djece sasvim bezazleno, ali ipak sigurno sredstvo za otvaranje. Vrlo je korisno uzimanje boba u obliku pekmeza ili gustog soka, kod neuralgije, išijasa i bolova u križima (lumbago). Kura soka od boba, uzimana hladno ili toplo, i to samo 2 puta dnevno po 30 g znatno pospješuje ozdravljenje od tih bolesti. Sokom od bazgovih boba s velikim se uspjehom liječi neuralgija trigeminusa (neuralgija ličnog živca). 

Vrlo je vrijedno bazgovo vino, pripremljeno iz zrelih boba. Ono nije samo ukusno jagodičasto vino, ono je pravo sredstvo za jačanje (tonikum), naročito nakon tjelesne ili duševne prenapregnutosti, ono blago regulira stolicu, čisti krv, umiruje trbušne grčeve, crijevnu koliku, potiče apetit i otklanja smetnje u protoku krvi. U obliku toplog kuhanog vina, to je najbolje protusredstvo, ako je na pomolu gripa, bronhitis ili čak i upala pluća. S obzirom da se bazgovo vino vrlo jednostavno priprema, svaka bi ga domaćica trebala pripremiti kad bobe dozore. U navedenim slučajevima može se davati i mlađim osobama ali jako razrijeđeno.

Najjednostavnija i za kućanstvo najpraktičnija priprema bazgovog vina prikazana je iscrpno u posebnom poglavlju.

Primjena u pučkoj medicini: korijen bazge, kuhan u vinu, pomaže kod vodene bolesti. Slabunjave osobe uzimaju ga u malim količinama. Zdrobljeni, svježe sabrani listovi bazge i lagano prokuhani u toliko mlijeka koliko je potrebno da tučenjem nastane gusta kaša, upotrebljavaju se kao oblozi za liječenje opekotina i kod hemeroida koji krvare.

Svježe ubrani listovi i mladi izdanci bazge, poprženi na svinjskoj masti, dobro zgnječeni i protisnuti kroz sito, daju mast protiv bolova kod uloga. Iz mladih sušenih izdanaka i listova priprema se prah te se obilno izmiješa s mesnom ili mliječnom juhom. To otvara zatvorena crijeva. Slabašna, skrofulozna djeca trebaju piti čaj koji se sastoji iz jednakih dijelova listova bazge i oraha (br 74). Za 1 šalicu čaja uzima se 1 čajna žlica te mješavine.

Pekmez od bazge, sok ili vino, uklanjaju nervozne srčane smetnje, a uzmete li ih uveče, olakšat će vam san. Ova sredstva otklanjaju nesanicu i pospješuju probavu.

Čisti mlaki čaj od cvjetova bazge, ukapan u uho, liječi bolove u uhu, a topli u ustima ublažuje zubobolju.

Pečeni cvjetovi bazge: cijeli paštici, ali čisti od ušiju, urone se u tijesto za palačinke i peku tako da plivaju u masti. Ovo je vrlo zdravo jelo u proljeće, a i pospješuje stolicu.

Sterilizirani sok od bazgovih boba, ili bazgovo vino, pomiješano sa sokom od trnina (br. 117) kuhano lagano sa šećerom, cimetom i klinčićima, daje odlično kuhano vino koje se ne može dovoljno preporučiti kod svih vrsti prehlade: hunjavice, kašlja, gripe i bronhitisa.

Takozvana "kaša od bazge", a to su zrele bobe kuhane u vodi i protisnute kroz sito, kuhana s jabučnim ploškama i malo zaslađena, daje jušno jelo koje uživano hladno ili toplo ne samo da izvrsno prija, nego pospješuje stolicu i djeluje na čišćenje krvi.

Iz povijesti i mita: uz kamilicu vjerojatno ne postoji ni jedna druga biljka koja je postala tako pučka kao bazga. Ne samo da je nalazimo uza gotovo sve seoske kuće, nego i u malim kućnim vrtovima.

Ljekovitost bazge je vrlo mnogostrana pa se ubraja među najstarije ljekovito bilje.

U nastambama kamenog doba u Švicarskoj i u nastambama brončanog doba u gornjoj Italiji, nađeno je prilikom iskopavanja sjeme i grančice bazge, iz čega se može zaključiti da su već prethistorijski ljudi kuhali i uživali kašu od bazgovih boba i da su upotrebljavali koru i grančice od bazge.

Teofrast iz Erezosa (370-285 pr. n. e.), grčki filozof, tako je točno opisao grm bazge, da se po opisu bez sumnje može prepoznati, a i u djelima Dioskurida zabilježen je čitav niz mogućnosti liječenja bazgom. Plinije Sekund, taj neumorni sakupljač starih usmenih predaja, izvješćuje o prastarom narodnom praznovjerju i o upotrebi bazge u pučkoj medicini.

Još danas vrijedi u narodu poslovica da se pred bazgom mora skinuti šešir, jer je ona u stanju liječiti tucet bolesti. O bazgi postoji u povijesti i narodnoj predaji još čitav niz priznanja, no i spomenuto dovoljno govori o njezinoj vrlo dugotrajnoj upotrebi.

Recept za pripremu bazgovog vina: u pocakljeni lonac, odgovarajuće veličine, ulije se 7 litara svježe vode, doda se 2 kg šećera i kratko prokuha, nakon toga se hladi dok ne bude mlako. U tu se šećernu vodu zatim stavi 3 litre pažljivo orunjenih zrelih bazgovih boba i sve se ponovo zagrije još jednom dok gotovo ne zavre. Masa se ne smije kuhati! Nakon što se dobivena masa pokrivena ohladila, doda se 2 dekagrama sitno smrvljenog kvasca, dobro promiješa i sve nalije u jednu ili dvije velike staklene posude (stakleni balon). Nakon toga se začepi i kroz izvrtani čep provede cijev za vrenje. Cijev za vrenje omogućuje odvođenje stvorenog ugljičnog dioksida, a sprečava prodiranje štetnih octenih bakterija. Čep i uvedena cijev za vrenje moraju staklenu posudu dobro zatvarati. Za svaku sigurnost može se još zaliti toplim parafinom. Da bi se spriječilo ulaženje insektima za vrijeme vrenja odozgo u cijev za vrenje, treba je povezati komadićem tanke tkanine (gaza). U tzv. koljenu cijevi za vrenje mora uvijek biti vode da bi se spriječilo prodiranje octenih bakterija. Ako bi snažno izbijanje ugljičnog dioksida dovelo do istjecanja vode iz cijevi, treba je uvijek ponovo nadoliti. Vrenje, koje je u početku burno, a kasnije sve slabije, može se dobro promatrati po dizanju i grgotanju mjehura ugljičnog dioksida u cijevi za vrenje. Što se proces vrenja odvija brže, to je sigurnije da će bazgovo vino dobro uspjeti. 

Vrenje se najbolje vrši u prostoriji s temperaturom oko 20° C. U hladnom podrumu vrenje teče prepolagano, a može i posve prestati. Rezultat - umjesto bazgovog vina - bazgov ocat! I previsoke temperature nisu prikladne za ispravno vrenje, jer postoji opasnost da također nastane ocat umjesto vina. U prvih 8 do 10 dana teče vrenje prilično burno, nakon daljnjih 8 do 10 tjedana, a to je glavno vrenje, sadržaj staklene posude postaje bistar. Sad je vrijeme da se vino oslobodi od taloga koji je nastao vrenjem pa ga treba vrlo pažljivo pretočiti u čiste boce. Boce treba spremiti u hladnu prostoriju, najbolje u podrum, dobro začepljene i položene. Bazgovo vino, kao i svako drugo vino, duljim ležanjem postaje još jače i, ako je ispravno pripremljeno i spremljeno, može se držati godinama. Ukoliko su bobe bile naročito slatke i izdašne, može se prilikom pretakanja dobiveni talog na isti način opet pripremiti s nešto više šećera (3,5 do 4 kg). Tada se dobije znatno lakše bazgovo vino kojeg nakon pretakanja u boce treba kao prvo trošiti, jer nije prikladno za dulje čuvanje. Važno je još spomenuti, da se dodavanje više šećera (kod prvog vrenja) takozvanim nadoslađivanjem prouzrokuje novi proces vrenja, pa se konačno dobije tzv. "bazgov liker". Taj često presladak napitak nije više ljekoviti napitak, a može prouzročiti čak i pokvareni želudac. Konačno, treba spomenuti da kod pripremanja bazgovog vina, kao i drugih voćnih vina, ne smiju doći u dodir ni plodovi ni sok s limenim ili drugim metalnim posudana ili predmetima (čepovi, lijevak i tome si.). To šteti boji vina, a prije svega okusu.

b) SAMBUCUS EBULUS L. — abdovina

Sinonimi: Ebulum humile Garcke — Sambucus humile Lam.

Narodni nazivi: abad — abat — aptovina — aftika — burjan — divja bazgovina — habat — hapta — haptika — haptovina — hebet — smrdljiva zova — smrdljivi bezeg.

Opis biljke: abdovina je trajna zeljasta biljka, visoka često i do 2 m čiji nadzemni dio odumire u jesen. Listovi su s peteljkom, perasti i imaju 5 do 9 lancetastih, zašiljenih i oštro nazubljenih listića. Na dnu lisne peteljke nalaze se po dva lancetasta i nazubljena postrana listića. Bijeli cvjetovi imaju grimizno-crveni dašak i grimizno-crvene prašnike.

Miris i okus: bijeli korijen gotovo je bez mirisa i bez posebnog okusa. Plodovi mirišu svojevrsno, njihov je okus slatkast i trpak, a cvjetovi izlučuju neugodan miris. Smetaju li vam u nekom prostoru uši, stjenice ili miševi, postavite kitu cvijeća od abdovine!

Vrijeme cvatnje: lipanj do sredine kolovoza, što ovisi o položaju staništa.

Vrijeme sazrijevanja boba: kraj kolovoza i rujan. Kiselkasto-slatki, mali, sjajno-crni plodovi, poput boba, sadrže ljubičasti sok i trokutasto sjeme.

Stanište: abdovina dolazi kao i bazga na sunčanim šumskim sječinama, rubovima šuma ili u jako svijetlim šumama, uzduž isječenih puteva ili uz rubove puteva. Abdovina se ne susreće neposredno uz ljudska naselja, kao bazga. Samo u srednjem vijeku susretala se abdovina u vrtovima gradova i zamaka, jer su je konjušari vitezova upotrebljavali kao lijek protiv bolesti konja.

Ljekoviti dijelovi biljke: u ožujku ili u jesen sabire se korijen (Radix Ebudi) koji se nakon iskapanja očisti i nakon opreznog predsušenja dosuši obično na umjetnoj toplini.

Listovi i bobe (Folia i Fructus Ebuli) sabiru se i suše na isti način kao i bazga, dok se cvjetovi ne upotrebljavaju.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u korijenu, kao i u listovima, dokazan je enzim koji cijepanjem odvaja cijanovu kiselinu. Bobe sadrže gorke tvari, eterično ulje, tanin, organske kiseline i šećer.

Ljekovito djelovanje: uz homeopatsku primjenu, upotreba te ljekovite biljke ograničena je samo na njezinu primjenu u pučkoj medicini.

Primjena u pučkoj medicini: prije svega se kaša ili pekmez od boba rado upotrebljava kao sredstvo za čišćenje, no kod djece i slabijih osoba treba to sredstvo izbjegavati.

Od davnine se pekmez ili sirup od boba upotrebljavao kao lijek koji pospješuje izlučivanje mokraće i plinova. Bilinari srednjeg vijeka smatrali su plodove abdovine vrednijim od plodova bazge. U pučkoj medicini slove kao vrlo dobar lijek protiv šećerne bolesti. Pojavom kemijskih sredstava na tom području, abdovina je posve pala u zaborav. Lagano prokuhani korijen u malim količinama uzrokuje povećano izlučivanje mokraće pa se osobito upotrebljava kod nagomilavanja mokraćne kiseline i kod vodene bolesti, uzrokovane oboljenjem bubrega. Kneipp je imao dobra iskustva s čajem od korijena abdovine kod napredovanja vodene bolesti.

Čaj od listova hvaljen je u pučkoj medicini kod oboljenja dišnih putova i katara pluća. Listovi lagano kuhani u vinu, ocijeđeni, ohlađeni i zaslađeni medom, vrlo su obljubljeni lijek protiv nadražaja na kašalj i protiv sluzi u prsima. Čaj od korijena priprema se tako da se 1 čajna žlica sitno izrezanog korijena stavi u 1 šalicu hladne vode, taj se pripravak ugrije i lagano se kuha 2-3 minute. Čaj se pije u gutljajima prije spavanja. Čaj od listova priprema se kao oparak: jedna čajna žlica listova na 1 šalicu vode. Čaj se pije nezaslađen i u gutljajima dnevno 1 do 2 šalice.

c) SAMBUCUS RACEMOSA L. — divlja bazga 

Sinonimi: Sambucus silvestris Bubani

Narodni nazivi: bazag grozdasti — crvena zova — crvena zovika — divja zovika — divji bezeg — planinska zova — planinski zov.

Opis biljke: divlja bazga je vrlo slična običnoj bazgi, samo je niža i razgranjena. Cvjetovi su žućkasti, srž je žuto-smeđa, a zrele bobe su skrletno-crvene boje.

Ljekovitog djelovanja nema. Bobe prouzrokuju pospanost, a uživane u većim količinama, povraćanje i bolove u crijevima, na što naročito treba upozoriti djecu.

Napomena:

Exidia auricula Judae L. — judino uho (babino uho, bljuzgača)

Sinonimi: Auricularia Judae (L.) Schrot. — Hirneola auricula Judae Berk — Tremella auricula Judae L. — Auricularia sambucina Mart.

Na starim stablima bazge raste ova gljiva, oblika ušne školjke, koja pripada gljivama stapčarama (basidiomycetes). Njezino sluzavo plodonosno tijelo izgleda kao da je iscurilo iz drveta na kojem je parazit, a samo plodište, ako se namoči, sluzavo nabubri. Za čitavo vrijeme vegetacije sabire se plodonosno tijelo (Fungus Sambuci ili Fungus Auriculae judae).

Od ljekovitih i djelotvornih tvari utvrđena su do sada: barozin, mast i mikoza. U pučkoj medicini vrijedi dobro očišćena i nešto smekšana gljiva kao lijek koji se stavlja na umorne i upaljene oči.

Izvor:

val-znanje.com

Diuretik povezan s podzemljem

Bazga ili Sambucus dolazi od grčkog naziva sambyx, što je naziv za crvenu boju, na koju liči crveni sok plodova. Spada među najstarije i najljekovitije biljke naših krajeva i Evrope i neki njeni dijelovi su jestivi.

Stablo bazge raste tri do 10 metara u visinu, listopadno je drvo i  kora je debela i svijetlosive boje. Grane su šuplje i drvenaste, ispunjene mekanom srži. Listovi su svijetlozeleni i perasti, jajasti i ušiljeni. Cvjetovi su dvopolni, mirisni sastavljeni štici, bijele ili žućkaste boje. Cvjeta od aprila do juna. Iz cvjetova  oprašivanjem nastaju plodovi koji su u početku zelene boje, pa prelaze u ljubičasto-crvenu, da bi na kraju postali potpuno crni. Plodovi su bobice veličine tri do šest mm sa po tri sjemenke i sadrže sočan crveni sok.

Staništa su joj šumske čistine, ivice šuma, uz puteve blizu naselja. Voli dosta svjetla, vlažnu i propusnu zemlju, a najlakši način razmnožavanja je korijenskim izdancima i poluzrelim reznicama ljeti.  Često se sama zasijava sjemenom.

Kod starih naroda bazga je bila simbol smrti i rođenja, služila je za zaštitu od zlih sila, ali je bila i saveznica vještica. Vjerovalo se da je spaljivanje drveta bazge predznak smrti. Prema narodnom vjerovanju, bazga je povezana s podzemnim svijetom. Vjerovalo se da grančica bazge u džepu štiti od reume. Vino od bazginih bobica smatrano je vilinskim pićem i onaj ko bi ga popio, navodno je sticao moć da vidi vile i s njima komunicira.

Sadrži cijanogenetski heterozid sambunigrozid koji ima dosta jako antivirusno djelovanje, uzrokuje znojenje, zatim flavonski heterozid rutozid, eterična ulja, tanin, smolu, invertni šećer, organske kiseline, antocijan, holin i vitamin C. Kora i list sadrže i alkaloid sambunigirin i purgativne smole. U cijeloj biljci ima željeza, kalijuma i natrijuma, a u plodovima jabučne kiseline.

Kora se sakuplja u proljeće ili u jesen, ima istu vrijednost kao i cvijet, bere se s debljih grana, upotrebljava se njen srednji, zeleni sloj. Prije upotrebe gornju kožicu treba sastrugati i baciti. Lišće se bere kad se potpuno razvije. Svježe stucane listove treba stavljati na bolna mjesta kao oblog. Lišće je djelotvorno kao oblog kod hemoroida. Cvjetovi se skupljaju potkraj proljeća, dok se nisu sasvim rascvjetali, jer kada se cvijet rasipa nije za upotrebu, takođe, kod sušenja cvijet ne smije promijeniti boju. Plodovi se beru u kasno ljeto. Od kore, plodova i cvjetova priprema se čaj, sirup i ekstrakt.

Bazga se uzgaja i kao ukrasno drvo, u obliku živica ili malih šumica. Služi kao diuretik, te kao laksativ, ali i kao diuretik i laksativ istovremeno. Bazga se pokazala kao dobra u liječenju i ublažavanju posljedica HIV-a,  naročito plodovi crne bazge.

Vrste

Crvena bazga - Crvena bazga tjera snažno izdanke iz žila i panja. Češće se nalazi na čistinama, sječinama i šumskim požarištima, javlja se i u planinskim šumama, najčešće u pojasu miješane bukve i jele. Traži sunčane položaje iako dobro podnosi i zasjenu.

Crna bazga - Crna bazga je otporna na niske temperature, voli vlažna i humusna tla, duboka zemljišta bogata azotom. Susrećemo je u šikarama, živicama, na ivicama šuma, šumskim sječinama, a raste do 1.200 metara nadmorske visine.

Abdovina - Abdovinu nalazimo često u većim grupama na šumskim čistinama, uz puteve, živice bogate humusnim zemljištima. Raste do dva metra u visinu. Trajna je zeljasta biljka. Ima jako neugodan miris, a posebno cvjetovi, koji tjeraju insekte, gorkog je okusa, jedno korijen nema ni okus ni miris. Abdovinu ne smiju uzimati osobe sa žučnim komplikacijama, osobe slabog želuca i aktivnog čira na želucu.

Recepti

Čaj - Doza za spremanje čaja je otprilike 2,5 grama ili dvije čajne kašike na šolju vrele vode. Po mogućnosti, čaj piti vruć, više puta tokom dana. Čaj pospješuje znojenje i pojačava bronhijalnu sekreciju. Naročito je djelotvorna kod prehlada za pospješivanje pojačanog znojenja. Zaslađuje  se medom.

Za liječenje konjunktivitisa - Koristi se pet dekagrama suvog bazginog cvijeta koji se potopi u hladnu vodu u i ostavi tako desetak minuta, zatim se postepeno zagrijava i kad prokuva, izmakne se i ostavi poklopljeno petnaestak minuta, a zatim procijedi. Na oči treba stavljati oblog od mlakog čaja.

Za preznojavanje - Kod visoke temperature dovoljan je i mlačan čaj od bazginog cvijeta jer sadrži materije koje pospješuju znojenje. Dvije čajne kašike cvijeta preliju se s 1/7 litre vrele vode, poklope i nakon desetak minuta procijedi i pije tokom dana gutljaj po gutljaj.

Tonik od bazginog cvijeta - Staviti dva kg šećera i dva narezana limuna u posudu s dva litra vode. Zagrijavati dok se šećer ne otopi, rashladiti i preliti preko 25 cvjetova. Pokriti sve i ostaviti da stoji dva dana, procijediti i razrijediti s vodom u omjeru 1:3.

Marmelada od bobica - Potrebno je dva kg koje treba zgnječiti ili bolje propasirati, te kuvati u malo vode uz dodatak pola kilograma šećera. Kada veći dio tekućine ispari, smjesu spremiti u tegle.

Pjenušavo vino - Potrebno je 20 velikih cvjetova bazge, 1,4 kg meda, 1/4 litre kvalitetnog vinskog sirćeta i tri na ploške narezana limuna, staviti u 15 litara vode. Sve zajedno ostaviti na suncu nekoliko dana. Nakon četvrtog dana trebalo bi da provrije. Tada se procijedi, a tekućina ne smije doći u dodir s metalom. Puni se u sterilizovane boce, koje treba poslagati uspravno u tamnim i hladnim prostorijama, a ponekad ih je potrebno nakratko otvoriti da bi se smanjio pritisak. Nakon, otprilike, 42 dana  može se konzumirati.

Ulje - Kao kozmetičko sredstvo potrebno je  250 mml slatkog bademovog ulja koje se lagano zagrije ali ne smije prokuvati, dodaju se cvjetovi bazge te se sve zajedno, na sasvim laganoj vatri, ostavi otprilike pola sata. Nakon toga ulje procijediti i staviti u teglu. Koristi se za tijelo ili za kupanje, a kožu će učiniti glatkom.

Izvor:

nezavisne.com

Bazga – čudo pokraj puta

Ljekovita biljka koja se koristi od davnina... Bazga (Sambucus) je listopadna biljka koja raste kao grm ili kao nisko drvo. Naraste 3-10 metara u visinu. Grane od bazge su šuplje i drvenaste, ispunjene mekanom srži, a listovi su svijetlozeleni i perjasti, jajasti i ušiljeni. Cvate od travnja do lipnja sitnim cijelim cvjetovima grupiranim u velike štitaste cvatove. Plodovi su bobičasti. Cvjetovi i plodovi se upotrebljavaju u prehrani i medicini. Postoji tridesetak vrsta unutar porodice bazgi. Najznačajnije su crna bazga (Sambucus nigra) i crvena bazga (Sambucus racemosa). U rod bazgi spada i biljka abdovina s crnim otrovnim plodovima. Crvenu bazgu nalazimo na čistinama, šumskim požarištima, u planinskim šumama. Voli sunčane položaje iako dobro podnosi i sjenu. Crnu bazgu nalazimoo u šikarama, živicama, na rubovima šuma, do visine od 1200 mnv. Abdovinu nalazimo (često u većim skupinama) na šumskim čistinama, uz putove, živice bogate humoznim zemljištima. Raste do 2 metra u visinu. Cijela biljka ima jako neugodan miris, a posebno cvjetovi koji tjeraju insekte (uši, stjenice, muhe), gorkog je okusa, jedno korijen nema ni okus ni miris. Od cvjetova se kuha čaj, sirup i sok koji se koriste kao sredstvo za znojenje i izlučivanje mokraće. Od plodova (veličine 3-6 mm) se priprema pekmez, kompot ili voćni sok. Bobice je također moguće peći. Crvena bazga raste divlja, ima crvene bobice od kojih je također moguće raditi pekmez i sirup. Bazga ima otrovno lišće, a bobice su otrovne ako se troše u većoj količini dok su sirove. Neškodljive su prerađevine od bobica bazge. Ljekovite sastojke nalazimo u svim dijelovima biljke. Bazga sadrži cijanogenetski heterozid sambunigrozid, flavonski heterozid rutozid, eterična ulja, tanin, smolu, invertni šećer, organske kiseline, antocijan, holin i vitamin C u velikim količinama. Kora i list sadrže i alkaloid sambunigirin i purgativne smole. U cijeloj biljci ima željeza, kalija i natrija, a u plodovima jabučne kiseline. Branje i upotreba Kora se sakuplja u proljeće ili ujesen, ima istu vrijednost kao i cvijet, a bere se s debljih grana. Upotrebljava se njezin srednji, zeleni sloj. Prije upotrebe gornja se kožica mora sastrugati i baciti. Lišće se bere nakon što se u potpunosti razvije. Svježe stučeni listovi stavljaju se na bolna mjesta kao oblog – osobito je djelotvoran kod hemeroida. Cvjetovi se sakupljaju potkraj proljeća dok se nisu posve rascvali (kada se cvijet rasipa nije upotrebljiv), a kod sušenja cvijet ne smije promijeniti boju. Cvjetove nije preporučljivo brati nakon kiše. Plodovi se beru u kasno ljeto. Od kore, plodova i cvjetova priprema se čaj, sirup i ekstrakt. Bazgu treba koristiti neposredno nakon što je ubrana. Cvjetovi se mogu sušiti obješeni na propuhu da ostanu prirodne bijeložute boje, a osušeni čuvati na suhom i tamnom mjestu u staklenim posudama s poklopcem ili celofanskim vrećicama do 12 mjeseci. Ako cvjetovi potamne, nisu upotrebljivi. Služi kao diuretik – sredstvo za pojačano izlučivanje urina, te kao laksativ (i kao diuretik i laksativ istovremeno). Bazga se pokazala dobra u liječenju i ublažavanju HIV-a (naročito plodovi crne bazge). Od minerala bazga sadrži kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar i selen. Od vitamina u značajnijim količinama sadrži vitamin C,tiamin, riboflavin , pantotensku kiselinu , vitamin B6 i vitamin A . Bazga sadrži i značajan udio vlakana. Istraživanja provedena posljednjih dvadeset godina potvrđuju brojna ljekovita svojstva bazge. Rezultati istraživanja upućuju da je ekstrakt bazge vrlo učinkovit kod liječenja gripe. Bazga pomaže u brzom oporavku, a bez neželjenih nuspojava. Važno je napomenuti da se u ispitivanjima koristi ekstrakt bazge, puno jača koncentracija sastojaka nego u prirodnom obliku. Zanimljivo je da se bazga po svojim antioksidativnim svojstvima nalazi ispred brusnice, borovnice, jagoda (i drugog bobičastog voća), zahvaljujući vitaminu C i raznovrsnim fitokemikalijama koje sadrži (antocijani, flavonoidi, terpeni i dr). Konzumacijom proizvoda od bazge potičemo imunitet. Čaj od bazge Čaj od bazge pospješuje znojenje i pojačava bronhijalnu sekreciju. Djelotvoran je kod prehlada (pospješuje pojačano znojenje). 2 čajne žličice cvijeta bazge preliti vrućom vodom. Ostaviti da malo odstoji, procijediti (zasladirti medom po želji) i piti dok je još vruć, više puta tijekom dana. Izvor: moja-putovanja.com

Abdovina

Nazivi biljke

Familija: Caprifoliaceae
Narodni: Abdovina
Latinski: Sambucus ebulus L.
Ljekarski: Folium, Fructus, Radix ebuli
Engleski: Dwarf elder
Njemački: Zwergholunedr
Talijanski: Ebbio
Francuski: Le hieble

Nalazište:

Kao smrdljivi korov raste na vlažnim mjestima, uz putove, vrtove, na rubu šuma i šumskih čistina.

Opis:

To je jednogodišnja, zeljasta, 1-2 m visoka biljka, velikih nasuprotnih listova sličnih bazgi, perastih, sitno nazubljenih. Bijeli ili ružičasti cvjetovi razmješteni su na vrhovima grana kao štitovi. Imaju po 5 latica i 5 prašnika iznad niske plodnice. Neugodno mirišu. Biljka je gorkog okusa. Plod je mala, okrugla, crna boba.

Sadrži:

U cijeloj biljci ima eteričnih ulja, gorkih tvari i nekih šećera. U korijenu ima gorkih tvari i cijanogenetskih heterozida, a u plodu jabučne, vinske i valerijanove kiseline, pektina, tanina i antocijana koji mu daje plavu boju.

Bere se:

Cvate u srpnju i kolovozu. Lišće i bobe ubiru se u rujnu i listopadu, a korijen u listopadu i u proljeće. Plod je kiselo-sladak i sluzav. Obično se upotrebljavaju lišće, plod i korijen.

Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:

Cvijet (čim procvate) kuha se kao čaj za pospješivanje mokrenja, smirivanje živaca, protiv kašlja i promuklosti. Pola kilograma usitnjenog korijena kuha se 2 sata u 5 I vode. U tom toplom odvaru namaču udove oboljeli od reume. Neki istodobno i piju od toga čaja 2-3 šalice na dan. Zgnječene zrele bobe, nakon stajanja 3-4 dana, uzavru, a kad se otopina razbistri, filtrira se, zasladi medom i pije triput na dan po 1 žlicu prije jela, u proljeće i jesen, kroz 4 tjedna, za proljetno i jesenje čišćenje krvi.

Svi dijelovi biljke, kad se piju kao čaj, odvar ili alkohola-Iura, izazivaju čišćenje, mokrenje i znojenje, pa tako izlaze iz Iij la loši sokovi. Suhi korijen, usitnjen u prah, upotrebljava se tako, da se količina toga praha sa vrha noža prelije s 2,5 dl kipuće vode, Hil vi da kipi 5 minuta, a zatim procijedi i pije 1 šalica na dan, i to po gutljaj svakih 1-2 sata. Tako upotrijebljen čisti hubr gc, liječi vodenu bolest i bolest mokraćnog mjehura.

Djelovanje je jače kuha li se taj čaj uz dodatak peršina (Petroselinum sativum) i 8-10 zgnječenih smrekovih boba (Juniprus communis) ili korijena zečjeg trna (Ononis spinosa) i kore krkavine (Rhamnus Frangula) u jednakim dijelovima. Rakija od abdovine neprijatnog je mirisa, izaziva glavobolju i ne preporučava se za piće. Pomiješana sa vodom služi za obloge protiv vodene bolesti.

Izvor:

narodnilijek.com

Divlja bazga (divlja zova)

Ljekovito bilje

Donosimo abecedu ljekovitog bilja – upoznajte divlju bazgu!

Korijen abdovine je laksativ koji potiče pražnjenje crijeva i diuretik koji potiče mokrenje.

Zdravlje je svuda oko nas, samo ga treba pronaći. U serijalu o ljekovitom bilju donosimo abecedu Ivana Lesingera.

ABDOVINA – Familiae Caprifoliaceae, obitelj Kozokrvinke, ljekarnički naziv Herba ebuli.

Ljekovito djelovanje kašaste smjese listova i plodova abdovine (drugi su nazivi abad, apta, aptovina, bezeg, divlja bazga, smrdljiva bazga, smrdljiva zova) iznenadilo me je u djelotvornosti liječenja gljivičnih bolesti kože, posebno na prstima nogu ispod noktiju. Znanstveno je dokazano antimikrobno, antimukocidno i antipatogeno djelovanje ekstrakta abdovine. U prvom redu kod urinarnih infekcija sa Pseudomonas aeruginosa, B subtilis, B mesentericus, E. coli, Str. Fecium te se rabi za liječenje bubrežnih bolesti, mokraćnih organa i mokraćnih putova.

Smanjuje i tumore

Plodovi za koje pučka medicina srednjeg vijeka tvrdi da su bolji od plodova bazge, koriste se za liječenje šećerne bolesti (antidijabetik), za pojačano mokrenje (diuretik) te za poticanje pražnjenja crijeva (laksativ). Prema talijanskom receptu, plodovi se koriste za liječenje upale živca ili neuralgije. Kneipp je abdovinu koristio za liječenje nadutosti gojaznih bolesnika i za poticanje rada bubrega.

Istraživanja su pokazala da sastojci ekstrakta abdovine imaju jače djelovanje od raznih citostatika koji se koriste u kemoterapiji. Antipatogeno djelovanje poznato je iz pučke medicine u kojoj je zabilježeno sprečavanje razvoja ili rasta malignih tumora. U prošlosti, u doba gladi, plodove abdovine koristili su kao namirnicu od koje se pripremao pekmez, a plodove neki narodi koriste za bojenje vina i pečenje rakije.

Cvijet abdovine liječi oboljeli živac (neuralgije), diuretik je koji pojačava izlučivanje mokraće, dijaforetik koji izaziva pojačano znojenje, antireumatik koji pomaže kod reumatskih teškoća, antitusik koji smiruje kašalj, a regulira i hipertenziju, visoki tlak.

List abdovine je detoksikant jetre, regulator funkcije bubrega, snižava visoku temperaturu, pomaže kod reume i ugriza zmija, tj. otrovnih životinja, pomaže u zacjeljivanju rana. Sveta Hildegarda savjetuje korištenje obloga od hladnog lišća za liječenje šumova u glavi, a za gljivične bolesti prstiju i nogu, kao i bradavica, savjetuje stavljanje obloga, kaše od plodova abdovine.

Cvijet abdovine smiruje kašalj  

Korijen abdovine je laksativ koji potiče pražnjenje crijeva i diuretik koji potiče mokrenje.

Nije za prehranu

Oblozi od jednakih dijelova cvijeta, korijena i plodova, izvrsno su sredstvo za vanjsku uporabu kod svih malignih bolesti.

Kod spremanja pripravaka strogo treba slijediti recepture i upute jer je cijela biljka otrovna, posebno sjeme plodova. Abdovinu ne bi smjele uzimati osobe sa žučnim komplikacijama, slabog želuca i s aktivnim čirom na želucu. Veća količina korijena od propisane izaziva glavobolju, mučninu i povraćanje. Biljku preporučujem rabiti isključivo kao ljekovito pomoćno sredstvo, u prvom redu njen cvijet u proljeće. Poradi gorčine cvijeta i plodova abdovinu nije preporučljivo rabiti u prehrani. Čaj se daje i životinjama kod bolesti crijeva, gušterače, bubrega, žuči i dišnih organa. Cvijet abdovine dobar je medonoša te mu je klasifikacijska oznaka za prinos meda – 3.  

Kućna ljekarna napravite sami

ČAJ

Za jače mokrenje, pražnjenje crijeva i bolesti živaca.

Sastojci: 4 g plodova abdovine, 1 dl vode

Priprema: plodove kratko prokuhati i poklopiti. Pustiti da odstoji pola sata i procijediti.

Uporaba: piti 1-2 šalice dnevno.

SIRUP

Za proljetno i jesensko čišćenje krvi.

Sastojci: 1 kg svježih plodova abdovine, 4 žlice meda

Priprema: plodove, bobe, zgnječiti i ostaviti poklopljene 3-4 dana da provru. Kad se sok razbistri, procijediti i zasladiti medom.

Uporaba: uzimati tri puta dnevno po jednu jušnu žlicu sirupa, pola sata prije jela.

PRAŠAK

Za čišćenje bubrega i mokraćnog mjehura te protiv vodene bolesti.

Sastojci: 2 vrška noža praška abdovine, 2 dl vode

Priprema: suhi korijen abdovine dobro usitniti u prah tucanjem. Kuhati na laganoj vatri 3-5 minuta i procijediti.

Uporaba: piti jednu šalicu dnevno u jutarnjim satima. Čaj piti u gutljajima, svakih 1-2 sata.

Oblog

Svježim i hladnim listovima zamotajte glavu. Izvan sezone koristite zamrznute listove.

Izvor:

domivrt.vecernji.hr

Zova - biljka koja ubija prehladu i gripu

Bazga (ZOVA) spada u najstarije i najpoznatije ljekovito bilje, što potvrđuju nalazi iskopavanja naseobina iz kamenog i brončanog doba u sjevernoj Italiji i Švicarskoj, u kojima su pronađeni plodovi i grančice bazge. Ono što se prema narodnim predajama i danas njeguje u nekih naroda jest skidanje šešira uz naklon kad se prolazi kraj grma bazge, a kod nekih naroda postoji vjerovanje da u grmu bazge obitavaju kućna božanstva koja štite kuću i obitelj. Izvorno latinsko ime potječe od riječi sambuco, što je naziv glazbala koje se izrađivalo od bazgovine. Antivirusno i antibakterijsko djelovanje bazge koristi se u liječenju respiratornih organa i dišnih putova, bubrega i mokraćnih organa, limfnog sustava te bolesti kože.

Antivirusno djelovanje bazge otkriće je izraelske virologinje dr. ph. Madeleine Mumcuouglu koja je 1995. otkrila da ekstrakt bazge (sambungrin – hemagglutinin) djeluje na virus uzročnika prehlade (Myxoviruses influenzae). Povijesno bazga je stoljećima u pučkoj medicini služila kao čistač probavnog trakta. Antioksidacijsko djelovanje cvijeta i korijena bazge štiti od slobodnih radikala koji nanose golemu štetu stanicama ljudskog organizma. Kao biljni tonik bazga okrepljuje i pomlađuje organizam, jača otpornost organizma te podiže i jača imunitet respiratornih organa. Glavni je biljni lijek za prehladu i gripu jer ne samo što najbrže liječi nego i sprečava širenje bolesti te je uvijek uzimamo u vrijeme epidemija gripe, raznih viroza u samom početku razvoja bolesti, jer djeluje antivirusno i antibakterijski, kao i za vrijeme bolesti. Englezi za bazgu kažu da je to hrana za sustav cirkulacije. List bazge dobar je i jak purgativ, ali izaziva povraćanje i gađenje, diuretik, diaforetik, ekspektorant, insekticid i hemostatik. List rabimo u liječenju: katara dišnih puta, bolesti bubrega i mjehura, slabog mokrenja, raznih krvarenja, bolesti crijeva, šećerne bolesti. Sok iz lišća bazge liječi upaljene oči, a pomiješan s malo lanolina ili svinjskom masti djelotvoran je u liječenju modrica, hematoma, edema, rana, nagnječenja itd. Sok svježih listova koristi se i za bojenje (zelena boja) raznih ulja i masti. Suhe listove možemo usitniti u prašak i rabiti za posipanje, pogotovo protiv raznih kožnih nametnika (uši, buhe) kao i kod gljivičnih oboljenja kože.
Kneipp preporučuje proljetnu kuru za čišćenje organizma uz pomoć pripravka načinjenog 6-8 mladih listova bazge, sitno izrezanih kao duhan. Cvijet bazge je diaforetik, diuretik, ekspektorant, galaktogen, pektoral, antiseptik i antivirusnog je djelovanja, a koristi se u liječenju: komplikacija respiratornih organa i putova, za pročišćavanje krvi i za izradu poznatog sirupa od bazge. Cvjetovi bazge mogu se sačuvati svježima tako da ih držimo u soli. Vodeni cvjetni ekstrakt bazge blagi je adstrigent i nježan stimulans i rabi se za liječenje očiju i kožnih nečistoća. Ekstrakt se koristi i za vanjsku uporabu, za smanjivanje raznih bolova (naročito mišićnih i bolova uha) i za smirivanje upalnih procesa na koži (oblozi, ispiranje, itd.). Od cvjetova možemo napraviti i mast kojom liječimo opekotine, ozljede, kraste i rane.
Cvjetovi potiču obrambene snage organizma, što je od golema značenja kod osoba slabih i boležljivih, sklonih prehladama i gripi. Ispiranjem i čajem od bazge liječimo sinusitis, katar nosa, hunjavicu i curenje iz nosa. Plod bazge je depurativ, blagi diaforetik i nježan laksativ te ga u obliku čaja od suhih plodova koristimo za smirivanje grčeva crijeva i liječenje proljeva.

SIRUP OD CVJETOVA
(za osvježenje cijelog organizma, te za jačanje imuniteta)
30 cvjetova bazge, 3 litre vode, 3 kg šećera, sok 2 limuna
Priprema: Ubrane cvjetove bazge staviti u vodu do sljedećeg dana, dobro procijediti i u tekućinu umiješati šećer. Staviti kuhati dok ne zakipi, skinuti s vatre i, kada se malo ohladi, umiješati limunov sok te vruće uliti u prokuhane boce
Uporaba: Bazgin sirup razrijeđen s vodom izvrstan je i ljekovit ljetni napitak.
NAPOMENA
(UPORABA U VETERINI)
Cvijet i list bazge koriste se za pripremu protuupalnog čaja kod bubrežnih bolesti, upala crijevnog trakta, bolesti gušterače i žuči, bolesti dišnih putova. Kao sredstvo za znojenje ovcama, svinjama i psima daje se čaj od jedne male žlice cvijeta na pola litre zakuhale vode; konjima 1-3 žlice ljekovitog bilja na pola litre zakuhale vode. Čaj se daje 20 minuta prije obroka. Dobro je kombinirati ga s kamilicom.
ČAJ OD CVJETOVA
(za navedene bolesti)
2 jušne žlice cvjetova bazge, 2 dl vode
Priprema: Usitnjene cvjetove bazge preliti vrućom vodom, poklopiti i nakon pola sata procijediti
Uporaba: Piti dnevno 2-4 šalice čaja za navedena oboljenja. Čaj se može zasladiti medom ili dodati limunov sok
ČAJ OD LISTOVA
(za proljetnu detoksikaciju tijela)
Priprema: Svježe usitnjene listove bazge kuhati 10 minuta u vodi, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Uporaba: Piti natašte po jednu šalicu čaja dnevno tijekom jednoga tjedna; doručkovati nakon sat vremena

Izvor:

nkp.ba

Ljekovita biljka Abdovina, poznata i kao obad ili abda

Abdovina, bujad, obad ili abda, dok joj je latinski naziv Sambucus ebulus L. Njezina poznata ljekarnička imena su: Radix Ebuli, Folia i Fructus Ebuli.

Abda raste na šumskim čistinama, uz putove i živice, a naraste i do 2 metra u visinu. Abda vrlo sliči bazgi. Listovi su kopljasti, nazubljeni i rasperani, cvate mjeseca srpnja do konca kolovoza slatkim bijelim amrelastim cvjetovima, koji znaju biti ispod ružičasti, a nalaze se na vrhu grana (na kraju tankih šiba). Cijela je biljka gorkog ukusa i odvratnog mirisa. Raste u velikom broju primjeraka. Cvjetovi mirišu po bademu.

U ljekovite svrhe od ove se biljke upotrebljava: lišće, zreo plod i korijen. Zrele su bobe crne i ogavna gorko-slatka okusa.

Plod i list se sabire u rujnu, korijen u proljeće i kasnu jesen. Narod koristi abdovinu za pospješivanje znojenja i izlučivanje mokraće. Kneipp je abdovinu upotrebljavao s velikim uspjehom protiv bolesti bubrega i vodene bolesti. Cvijet, koji se bere čim procvate, koristi za lučenje mokraće, liječi organe za disanje, promuklost, kašalj i umiruje živce. Inače abdovina u svemu može da zamijeni bazgu.

Izvor:
biljke-kao-lijek.blogspot.com

ZOVA - BAZGA - Sambucus nigra

• Biljke

Drugi nazivi: baz, baza, bazgovina, crna bazga, cma zova, zova, zovika...
Latinski naziv: sambucus nigra

Eng - elder Opis biljke: zovina ili bazga raste kao grm ili drvo visoko 3 do 10 metara. Na donjem delu stabla kora je svetlosmedja, a u gornjem delu sivo-bela, pomalo izbrazdana i bradavicasta. Vec u blizini zemlje izbijaju postrane krhke i lako lomljive grane. Drvo okružuje plutasta, bela i veoma lagana srž. Nasuprotni listovi ne-pravilno su perasti s jajastim, zašiljenim, tamnozelenim liskama, koje su po rubu pilasto nazubljene. Cvetovi su sakupljeni u plosnati paštitac, a boja im je bela do žuckasto-bela. Iz cvetova se razvijaju bobe, u pocetku zelene, zatim crveno-smedje i naposletku sjajnocme. Bobe su male i socne. Cvetovi su jakog i veoma ugodnog mirisa, koji u suvom stanju postaju blaži. Ukus cvetova je gorkast i aromatican. Sirove bobe (plodovi) imaju neprijatan ukus, dok su pripremljeni kao kompot ukusni. ... ,

Stanište: raste na rubovima šuma i osuncanim šumskim krcevinama. na zapuštenim mestima i u blizini naselja. .

Lekoviti deo biljke: mladi izboji i mladi listovi sabiru se u prolece, cvetovi za vreme cvatnje, plodovi nakon dozrevanja, a kora od od februara do novembra. ..

Lekovito delovanje: caj od listova i mladica zovine ili
bazge koristi se za pospešivanje izlucivanja mokrace, nakupljene tecnosti u telu, za lecenje šeceme bolesti kao i za cišcenje i poboljšanje krvi. caj od cvetova bazge koristi se u lecenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, pocetne upale pluca, jake kijavice, ospica, šarlaha, teškog disanja, astme, kod pocetne tuberkuloze i kod svih reumaticnih bolesti. Kora od grana i stabla koristi se za pripremanje caja kojim se odstranjuju poteškoce kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mehura, leci vodenu bolest, razne edeme te tvrdu stolicu. Kod nje su korisni i cvet, i kora, i plod, i list, i koren. Neka u vašoj kuci uvek bude zove. Caj od njenih cvetova pomoci ce da se preznojite kod bilo koga oblika prehlade ili gripa, što je znatno olakšati bolest. Suština je u tome što se sa znojem izbacuju sve štetne materije koje su bolesti doprinele. Zova spira bolesti i tako što pospešuje mokrenje i olakšava ga. Cajevi od kore pomažu kod regulacije stolice i olakšavaju mokrenje, ali se mora pomno i pažljivo dozirati, jer preterane kolicine mogu biti opasne. Upotrebljava se jedna manja, i to ravna (nikako napunjena!) kafena kašicica za jednu šolju. U toku dana sme da se popije samo jedna kafena šoljica - maksimalno dve - i to u vecim razmacima, gutljaj po gutljaj. Zreli plodovi zove su takode vrlo korisni. Pored mnogih drugih za zdravlje važnih materija, ove bobice, naravno kada su potpuno zrele, imaju više vitamina B nego i jedna poznata namirnica. Pošto se ne jedu sveži, plodovi zove se kuvaju bilo kao kompot, bilo kao džem. Lekovito deluju protiv nesanice.Sok od svežih boba koristi se u lecenju neuralgije trigerninusa (neurlagija licnog živca), za jacanje, za blago regulisanje stolice, cišcenje krvi, umirenje trbušnih grceva i crevnih kolika, za apetit i poboljšanje cirkulacije krvi .

Izvor:

herbateka.eu

Mumio - prirodni lek za sve

Tajna čudotvorne ruske smole – Mumio je prirodni lek za sve bolesti

.

Dugo skrivana tajna ruskih specijalaca i komandosa. Tajna susptanca zaslužna za uspeh ruskih atletičara i sportista. Crni anabolik koji se ne može detektovati. Čudesni lek za imunitet. Leči rak. Ubrzava zarastanje kostiju, tkiva i regeneriše ćelije. Eliksir mladosti. Najjači biostimulator na svetu. Magični adaptogen. Moćni preparat koji ruski lekari koriste za čudesna isceljenja svojih pacijenata. Nalazi se samo na tajnim lokacijama planine Altaj koje samo znaju porodice skupljača. To je sve Mumio, po jednima okamenjeni izmet slepog miša, a po drugima mumificiran vosak i med divljih pčela.

Sve gore nabrojane stvari su urbane legende nastale iz rekla kazala prepričavanja dokonog sveta željnog senzacija. Iako, u nekim od tih stvari ima delića istine, većina tvrdnji je krajnje neistinita.

Krenimo prvo redom, da objasnimo šta je mumio ili mumijo kako ga ponekad nazivaju. To je prirodna smola, nalik asfaltu, koja nastaje u procepima stena i u pećinama Tibeta, Altaja i Srednje Azije na nadmorskim visinama od preko 2500 metara. Postoji često lažna tvrdnja da se mumio nalazi samo na Altajskim planinama. Naprotiv, on je dosta čest na mnogim planinama i vencima, od Rusije do Tibeta. Crne je ili tamno smedje boje, sa karakterističnim mirisom i ukusom izmedju smole, asfalta i nafte. Sam ukus mumia je gorak, ali ne preterano. Mnogima ne prija miris i ukus mumia i ne mogu da se naviknu na njega. Autor ovog teksta nema pak problem da ga u vidu bombonice rastopi u ustima, mada njegov miris i osećaj ukusa na nepcima dugo traje.

Smolaste je strukture, čvrste konzistencije do nekih 25-30 stepeni ako je čist, bez primesa, ali na višim temperaturama prelazi u tečniju konzistenciju, pravu i lepljivu smolu. Od sirovog mumia se filtracijom dobija čisti mumio, smola koja se kao takva pakuje u kutije, prave se tablete i kapsule, ili se razredjen dodaje u razne preparate kao što su masti, balsami ili tinkture. Razlaže se u vodi. Često alternativci i planinci mumio mešaju sa medom ili rakijom i tako spravljen preparat koriste kao preventivu za jačanje imuniteta. Ima puno falsifikata mumia na tržištu, pa ga kupujte od proverenih proizvodjača.

Po sastavu je mumio kompleksan mozaik organskih i neorganskih materija koje su kroz proces polimerizacije, mešanja i taloženja tokom dugog vremena dobile smolastu strukturu. Sastoji se od 20 do 25 mikroelemenata, raznih organskih sastojaka, vitamina u tragovima i 6 aminokiselina. Još uvek nije do kraja objašnjen sam proces nastajanja mumia, iako su posmatranja pokazala da se radi o istom procesu fosilizacije koji se dešava kod različitih sirovinskih osnova bilo da su biljni ili životinjski ostaci u pitanju. Naime, mumio je uglavnom kombinacija sastojaka životinjskog, biljnog i mineralnog porekla, mada ima i slučajeva kada je on samo biljnog, ili samo životinjskog i mineralnog sastava. Pojedini autori tvrde da je mumio produkt mumificiranja košnica i voska divljih pčela (iako one retko kada žive na visokim planinskim predelima) ili produkt izmeta slepih miševa, kojih takodje nema u visokim predelima. Jedno vreme je bila popularna i teorija da mumio nastaje kao proces ocedjivanja zemnih ostataka životinja i biljaka, koje se zajedno sa zemljom, procedjuju kroz stenoviti plafon pećina i kapaju na pod pećine praveći sloj mumia, što takodje nije naišlo na potvrdu, jer se mumio nalazio i na otvorenim lokacijama, u procepima i slično, gde nije imao odakle da se ocedi ili procedi. Inače, komercijalno propagandna tvrdnja da do njega mogu doći samo skupljači koji znaju tajne lokacije gde uspeva i da se to čuva kao porodična tajna, je deplasirana, pogotovu za nekadašnji SSSR i sadašnju Rusiju, gde se sve znalo i kontrolisalo od strane vlasti i države.

Najbliža istini je hipoteza da mumio nastaje od ostataka biljaka, minerala i životinja na prostorima visokih i suvih planina gde zbog nedostatka kiseonika i jakog UV zračenja nema fermentacije, već se vrši polimerizacija i prirodna fosilizacija prirodnih sastojaka, proces sličan nastajanju treseta i prirodnog asfalta. Uglavnom se mumio nalazi na slabo pristupačnim planinskim mestima i ubire se tako što se struže sa stenja na kome je. Cena neprečišćenog mumia koje se prodaje iz prve ruke biva negde oko 3,000 dolara po toni. Prečišćavanje sirovog mumia od kreča, zemlje, peska, i drugih nečistoća se vrši za primenu čiste smole u alternativnoj medicini i cena mu tada skače, ali je i dalje vrlo jeftina supstanca. Na primer, kod nas kutijica Altajskog mumia od 20 tableta, gde je težina tablete 0,2 grama košta u apoteci oko 4 eura. U Moskvi sam u Medjunarodnom parku za 4 eura kupovao 100 takvih tabletica. Piju se obično 2 do 3 tabletice dnevno za razne tegobe. Postoje i kapsule, masti, čak i vaginalete od mumia.

U srednjem veku je mumio bio popularan lek jer je bio vrlo mističan, posebno način na koji nastaje i zbog mesta na kojima se nalazio. Stari narodi koji su najpre bili upoznati sa mumiom, koji se jedino nalazio na Altaju, Tibetu, Kirgistanu, a to su pre svega Iranci, Tibetanci, Rusi, Kirgizi, Persijanci, Arapi, svi su ga oni nazivali slično: kameno ulje, crni vosak, gorska krv, planinski sok, kameni vosak, planinske suze.

Bio je vrlo cenjen preparat kome su pridavana i magijska svojstva i služio je najpre za lečenje preloma, bronhitisa, rana, jačanje organizma, za želudac, opekotine, bubrege.

Savremena medicina, pogotovu ruski naučnici su od 1950-ih godina sprovodili brojna i sistematska istraživanja dejstva mumia i njegovu primenu u medicini i sportu, odnosno vojsci i za potrebe svemirskog programa. Kasnije su se u ta istraživanja uključili, svako na svoj način i japanci i amerikanci i ostali narodi. Došli su do sledećih opštih zaključaka, koje ću dosta slobodno interpretirati jer sam te studije davno čitao i možda neki podaci neće biti u potpunosti tačni, ali greška neće biti velika:

1.       Mumio ubrzava zarastanje kostiju za 22% ako se koristi oralno, 3 x  dnevno. Neki autori na internetu pišu da duplo ubrzava zarastanje kostiju, ali to jednostavno nije tačno.

2.       Podstiče regeneraciju oštećenog tkiva i ubrzava zarastanje rana, verovatno u sličnom procentu kao i kod kostiju.

3.       Dao je dobre rezultate u tretiranju paradentoze, čak u 70%+ slučajeva je zabeleženo vidljivo poboljšanje desni –ali ne i potpuno izlečenje što treba napomenuti.

4.       Pozitivno utiče na periferne nerve, neuralgije i nervne završetke, time što poboljšava prenos nervnih impulsa i podstiče brži oporavak od bolesti.

5.       Razredjuje krv povećavajući viskoznost iste, zbog čega je povoljno sredstvo kod arterioskleroze, bolesti vena i nekih oblika srčane slabosti. Medjutim, baš zbog toga mumio je ZABRANJEN hemofiličarima, trudnicama, i svim onima koji idu na operaciju da ne bi iskrvarili!!!

6.       Dokazano je da pomaže kod lečenja čira na dvanaestopalačnom crevu i na želucu. Povoljno deluje i kod šećerne bolesti i regulacije šećera. Stimuliše endokrini sistem ali nije utvrdjeno da mumio leči bolesti endokrinog sistema, što inače neki naši i ruski nesavesni lekari i nadrilekari koji rade u Beogradu, stalno ističu kao svojstvo mumia, pa njim bezuspešno leče ozbiljne metaboličke poremećaje, sterilitet i tumore. Kada pacijenti ne ozdrave, ti isti lekari optuže pacijente da nisu bili dovoljno revnosni. U stvari, pacijenti nisu bili dovoljno razumni gubeći dragoceno vreme na lažnim obećanjima i paramedicinskim senzacijama.

7.       Potvrdjeno je delovanje mumia kao opšteg biostimulatora koji podstiče ceo metabolizam. Podiže odbrambeni i imuni sistem organizma, zbog čega se preporučivao kao preventiva i pomoćno lekovito sredstvo kod plućnih bolesti, tuborkuloze i slično. Medjutim, baš zbog tih svojstava ZABRANJEN je svima koji imaju visok pritisak, jer isti još više diže, iako u nekim preparatima neodgovorno piše da on reguliše krvni pritisak, bio on visok ili nizak, dovodeći ga u normalu. To isto neodgovorno stoji i za primenu matičnog mleča, jer ako je nešto biostimulator, on ubrzava vaš pritisak, nikako ga ne snižava. Mumio je strogo zabranjen svima koji imaju KANCER jer stimuliše rast ćelija raka, kao što stimuliše rast i svih drugih ćelija!!! Ne verujte nesavesnim proizvodjačima koji pišu da mumio ima antikancerogena svojstva.

8.       Tokom eksperimenata sa sportistima i komandosima, dokazano je da mumio deluje dvojako, zbog čega je od amerikanaca i dobio naziv »Crni anabolik«.  Pre svega, mumio povećava za 20% sposobnost sportista da izdrže trenažni proces, to će reći da za 20% mogu više da treniraju bez posledica za organizam, a sa druge strane ubrzavaju za preko 25% proces oporavka organizma od umora, uz jednu sjajnu stvar, mumio ne ostavlja tragove u organizmu, potpuno se razlaže. Za amerikance je to bilo fascinantno, prirodni anabolik, koji podiže perfomanse sportista, a ne može se detektovati i nije na listi zabranjenih doping sredstava, zbog čega su mu dali naziv „Crni anabolik“, iako on ne deluje štetno kao klasični anabolici. Generalno, mumio nije štetan ako se ograničeno i umereno upotrebljava. Zbog toga se konzumiranje mumia ograničava na 15 dana, maksimalno 0,6 do 1 grama dnevno, nakon čega se pravi pauza od 7 do 10 dana. Vrlo je moguće da mumio može dugotrajnom upotrebom da dovede do pojave kamenaca u telu, a potvrdjeno je da preterana upotreba dovodi do nervnog rastrojstva.

Altajske i Centralno-azijske planine su domovina mumia

Mumio je kod nas jedno vreme bio vrlo popularan. Švercovao se i prodavao na pijacama i buvljacima. Danas ima da se kupi u apotekama. Neka naša iskustva, koja ću izneti u vidu zaključka definišu i njegov opseg delovanja.

Pre svega, mumio vam zaista pomaže da se bolje odmorite i da lakše podnesete napore ali se moraju uzeti 2 tablete dnevno, ujutru i uveče, i to par dana da bi se osetili efekti. Razredjuje krv i diže vam pritisak. Ja sam se čudio što me glava nakon 3 dana korišćenja mumia počinje boleti dok nisam otkrio da mi se povećao krvni pritisak iznad normale. Nakon toga sam prestao sa mumiom, jer nisam hteo da rizikujem srčani ili moždani udar. Ubrzava metabolizam i brže zarastanje rana, to je sigurno. Mast omekšava tkiva ali nekima ta mast ipak nije pomogla kod hemoroida. Jednom mom prijatelju dijabetičaru je mumio pomogao u minimalnoj dozi, od tabletice 0,2 grama dnevno razmućenoj u čaši vode, koja se u malim gutljajima popije tokom dana da reguliše šećer i da ga drži pod kontrolom. Napominjem da je i dalje morao da pije lekove za dijabetes, i da mu je mumio pomogao samo da reguliše znatna kolebanja koja su mu se pojavila, ali ne i da ga oslobodi lekova za šećer i dijetalnog režima ishrane. Možda mumio svojim mineralima pomaže imunitet kao preventivno sredstvo, ali i pored korišćenja mumia autor ovog teksta je dobio ozbiljnu upalu pluća, od koje ga je tek antibiotik spasao, dok je lečenje sa mumiom bilo bez ikakvih rezultata i sve je vodilo u ozbiljnu fazu bolesti. Stoga, ne igrajte se zdravljem kod ozbiljnih bolesti, i ne eksperimentišite sa mumiom nego kod lekara. Moja prijateljica je na primer, popila skoro pola kila mumia ne bi li sredila endokrini sistem i dobila bebu, uz sve akupunkturu i ostale alternativne prakse koje joj je preporučila ruska isceliteljka, ali bez ikakvog rezultata. Odnosno, rezultat su bili potrošeni veliki novci i razočarenje pacijenta.

Da se vrlo jasno razumemo, Mumio je korektan i u nekim slučajevima delotvoran preparat ali je daleko od magičnog i čudesnog leka za mnoge bolesti. Da je stvarno čudesan, odavno bi bio u rukama farmaceutske industrije u vidu standardizovanih lekova, što naivan svet nikako neće da shvati, već sujeverno veruje u čuda.Izvor:

bastabalkana.com