Urtica dioica ( Linné) – Urticaceae- Koprivljanke
Drugi nazivi: žara, velika kopriva, pitoma kopriva, žegavica
Doktor herbalistike Vedran Hasanagic
To je još jedan, “dosadan” i svim poznat korov, ali zato najviših ljekovitih kvaliteta. I ne samo to: kopriva je jedna od najzdravijih biljki, koju treba upotrebljavati kada god je to moguće. Ima je svuda, tako da se može naći i na visokim planinama. Često raste u velikom mnoštvu na jednom mjestu. Kopriva je dvodomna, zeljasta biljka, visine do 150 centimetara, gusto pokrivena dlačicama koje žare. Cvjetovi su maleni, neugledni, sabrani u malo klupče. Uglavnom cvjeta od juna do početka jeseni. Kod ranije procvjetale plodovi sazrijevaju obično u julu. Za drogu se, obično i najčešće, prikupljaju mladi listovi s vrha stabljike (Folium Urticae), koje treba osuštiti na promahi, u tami. Miris droge je karakterističan, pomalo neugodan, isto kao i okus. Također se prikuplja i čitava biljka, neposredno prije cvjetanja ili na samom početku cvjetanja (Herba Urticae). U jesen se kopa korijen (Radix Urticae). Međutim, od svega je najbolje, u proljeće, kada se kopriva pojavi, prikupiti mlade listove i upotrebljavati ih svježe.
Nalazište biljke Jedan je od najraširenijih korova koji raste po svim našim krajevima. Posebno voli mjesta sa dosta azotnih jedinjenja, onda je krupna, sa tamnozelenim listovima.
Osnovni hemijski sastojci biljke Listovi koprive sadrže neke od najvažnijih vitamina, kao što su K, B2, C i karotinoida, organskih kiselina: galne, mravlje, pantotenske, sirćetne, maslačne. Ima mnogo mineralnih soli: željeza, mangana, magnezija, natrija, kalija i kalcija, zatim fosfora i kremene kiseline. Znatan je sadržaj hlorofila, acetil-holina i histamina. Posebno je važan sadržaj glikokinina i sličnih materija koje regulišu sadržaj šećera u krvi.
Svojstva biljke Kopriva je jedna od najboljih čuvara funkcije jetre, depurativ koji se primjenjuje kod žučnih kamenaca i žutice. Pored toga je hemostatik, diuretik, vazokonstriktor, tonik, astrigent, antianemik, antireumatik, galaktogen. Kao diuretik eliminiše iz organizma mokraćnu kiselinu.
Indikacije Insuficijencija jetre, holelitijaza, ikterus, hemoragije, hemofilije, anemija, rahitis, dermatoze, neprilike kod menstruacije, reumatizam, nefritis, čir na želucu i duodenumu i sl.
Način primjeneNajbolje je upotrijebiti sok iscijeđen iz svježe biljke. Evo kako se to radi: prikupiti otprilike kilogram mladih listova, staviti ih u hladnu, nešto zasoljenu vodu da odstoje 2-3 sata. Vodu zatim odliti i sol izaprati kroz nekoliko voda. Pustiti da dobro otkaplje, pa samljeti kroz mašinu za meso. Zatim iz samljevene koprive iscijediti sok, najbolje u sokovniku. Upotrebljava se 100 do 150 mililitara, 2 puta dnevno. Sirup od koprive pravi se na sljedeći način: 250 mililitara soka i 250 grama šećera lagano ukuhavati dok se ne dobije konzistencija sirupa. Uzima se 30 do 60 grama dnevno.
Mlade listove koprive prokuhati u toku od dvije do tri minute, a vodu u kojoj je kopriva kuhana, odasuti. Koprivu ostaviti da malo otkaplje pa najveći dio upotrijebiti za pripravljanje dodatka jelu, koji se sprema na potpuno isti način kao i spanać. Ostatak staviti u salatu ili u supu pri kraju kuhanja, što će sigurno poboljšati kvalitet, a stvara se i određeni vizuelni efekat.
Osušeni listovi koprive fino se melju, pa se zatim presuju u tablete koje se daju u prvome redu malokrvnoj djeci, ili djeci koja nisu rasla na majčinom mlijeku. Koprivu pripremljenu na razne načine, posebno trebaju uzmimati majke koje doje, a nemaju dovoljno mlijeka.
Salata sa koprivom: Skuhati ½ kg. krompira, oljuštiti i sjeći na ploške. Ovome dodati 185 grama pomiješane koprive, maslačka i dragušca u jednakim količinama. Isjeći 2 glavice luka na fine koturove i dodati salati. Posoli se, doda ulje i sirće, i sve dobro izmiješa.
Branje mlade koprive
Primjena u narodnoj mediciniKopriva služi kao preventivno sredstvo i hrana još iz doba starih Rimljana, koji su je, sasvim opravdano, neobično cijenili. U narodnoj medicini ne obraća se pažnja na fine botaničke razlike, jer sve vrste i varijacije imaju ista ljekovita svojstva, te svojstvo da „žare“. U starogermanskoj mitologiji kopriva je bila simbol boga munje, koji također žari i pali. U narodu se tvrdi da munja jako dobro poznaje koprivu, da izbjegava u nju udariti. Odatle vjerovatno i ona narodna „ Neće grom u koprive“. U nekim krajevima seljaci stavljaju koprivu u ognjište kada se približava nevrijeme, „da grom ne udari u kuću“. Kopriva se primjenjuje za liječenje šećerne bolesti, što je s obzirom na sadržaj glikokinina, opravdano. Ubraja se u najbolja sredstva za čišćenje krvi, pa se u proljeće upotrebljava kao proljetna kura u obliku soka, ili kao salata, odnosno dodatak jelima. Upotrebljava se za liječenje mokraćnih kanala, bolesno zadržavanje mokraće, protiv upale bubrega, vodene bolesti, stvaranja bubrežnog i mokraćnog kamenca, odnosno pijeska, pospješuje stolicu, otklanja blijedoću, zaustavlja krvavljenja. Čaj od koprive upotrebljava se kod proljeva, bijelog pranja i krvavljenja iz hemoroida i prejakog krvavljenja kod menstruacije. Svježa kopriva služi za „žarenje“ mjesta na tijelu oboljelih od reumatizma, išijasa ili neuralgija. Kao i mnogo puta do sada naučna medicina je gotovo sve preuzela iz narodne. Oficijelna je prema: Brit. Herb.Pharm. (1983).
Tekst pripremio Vedran Hasanagic MD. AM.
Izvor:
Нема коментара:
Постави коментар