AGAR AGAR

AGAR AGAR je biljni želatin, tačnije pravi se od morskih crvenih algi. Ima višestruku primenu:
- u medicini se koristi za izradu kapsula za lekove i kao podloga za zasejavanje u mikrobiološkim laboratorijama kada radite mikro biološke analize na gljivice i bakterije.
- u laboratorijama za mikropropagaciju biljaka se takođe koristi kao podloga za razvoj / kloniranje biljaka (tu smo se sreli)
- u konditorskoj industriji, u različitim koncentracijama se koristi za zgušnjavanje smesa, jedan od primera je da se dobije žele koji je postojan na višim temperaturama
- u poslastičarstvu, za razne filove
- u zdravstvene svrhe, kao sredstvo za zaustavljanje dijareje, kao sredstvo za absorpciju šećera.

AGAR AGAR (zove se i piše se tako, duplo) je inače skup, plaćao sam ga 10 eura za 30 grama i bio zadovoljan rezultatima želiranja, koncentracija od 7 grama na litar tečnosti je davala postojanu želatinastu masu na 30 celzijusa (i više), ali nisam bio zadovoljan cenom (333 eur/kg). Dao sam se u potragu za jeftinijim AGAR AGAR-om, pa sam našao na još skuplje pakovanje (150eur za 400 grama - 375e/kg).
Zatim sam konačno našao nešto vrlo povoljno - AGAR AGAR firme SPM Stamenković iz Niša,

 na deklaraciji/kutiji je pisalo da sadrži maltodekstrin (sladni šećer), sredstvo za želiranje E-406 20%, te da je jedna kesica (10gr) dovoljna za 500 ml tečnosti. Pokušao sam da napravim podlogu za mikropropagaciju sa njim ali jednostavno - nije dobra koncentracija za to pa sam ga iskoristio za kolače.
Nakon toga, posle duge potrage, u Beogradu sam našao, AGAR AGAR Novosadske firme po ceni od oko 150 din za 15 grama sa deklaracijom da je čist AGAR AGAR, na žalozt to je čista prevara, i nakon sat vremena se nije sve rastopilo a u koncentraciji od 8 grama na litar kao rezultat se dobije masa koja je sve samo ne čvrst želatin a treba 7 grama na litar. Sumljivo mi je bilo čim sam ga sipao u vodu, voda se odmah zamutila.
Za razliku od ova dva proizvođača gde je u vidu svetlo braon praha , prvi - Italijanski AGAR AGAR je bio providan (prvi put kao trakice a drugi put seckan) a kada se rastopi u vodi i stegne, masa je bila čvrsta i beličasta.
Pronašao sam i proizvod firme Biošpaiz ali ga nije bilo na stanju kada sam bio u Beogradu pa ga nisam testirao, po slici mi deluje da je "pravi" za razliku od Novosadskog.

Postavlja se pitanje, dokle će se u našim prodavnicama prodavati sve i svašta, sumljivog kvaliteta i porekla? Dokle će se narod obmanjivati, da koristi nešto što je baš zdravo (AGAR AGAR) a uvaljivati mu ko zna šta? SPM Stamenković je bar napisao da je sastojak maltodekstrin (kukuruzni skrob) pa nema puno mesta za zabunu i obmanjivanje ako čitate deklaraciju, a šta sa onima koji to čine svesno (namerno) ili ni sami ne znaju šta pakuju i prodaju?

Inače AGAR AGAR je želatin sa 0 kalorija, vezuje šećer u probavnom traktu i sprečava da se apsorbuje u organizmu, oko 80% su vlakna, vezuje vodu i povećava volumen u crevima pa na taj način pruža osećaj sitosti

Autor
Zoran Petković

Prirodni lek za sinuse

cajeviza.com

Mislite da ste znali sve o lincuri, lijek je za mnoge bolesti

Lincura ili srčanik trajna je biljka s korjenom koji može biti i do 50 godina starosti. Korjen je jako dugačak, debel i razgranat, izvana smeđe do tamnosmeđe boje, a iznutra žute boje.

Stabljika je okrugla, iznutra šuplja, a u gornjem dijelu žljebasta, visine od 50 do 120 cm. Najčešće se parče korjena lincure od 5cm stavlja u flašu rakije, a u narodu važi kao dobar lijek za krvotok. Za lijek se u jesen ili rano proljeće sabire koren od starijih biljaka. Svježi korjen ima neugodan miris, dok je miris osušenog korjena aromatičan. Treba ga brzo sušiti – a to se postiže ako ga se razreže po dužini.

Iako se od davnina koristi u ljekovite svrhe, u narodu se na pomen lincure (Gentiana lutea) uglavnom pomisli na rakiju. Poznata i kao srčanik, ova trajna biljka koja može da doživi pedesetogodišnju starost, poznata je po veoma dugačkom, debelom i razgranatom ljekovitom korenu (spolja smeđe do tamnosmeđe, a unutra žute boje) koji se skuplja u jesen ili rano proljeće, sa starijih biljaka. Sastojci korjena se nalaze u velikom broju lijekova koji se proizvode u apotekama i farmaceutskoj industriji, ali je također izuzetno važan i u narodnoj medicini.

U apotekama se uglavnom pravi ekstrakt od lincure, mješani gorki čajevi, ali i drugi preparati gorkog ukusa. Osušeni korjen je aromatičan, za razliku od svježeg, koji ima neprijatan miris. Korjen se suši brzo, rasječen po sredini, na mjestu koje ima dobru ventilaciju. Poslje sušenja treba da ima žutu ili crvenosmeđu boju.

Lincura najčešće raste grupno na pustim mjestima, među grmljem, kao i na planinskim pašnjacima i livadama. Može da se prepozna po lijepim zlatnožutim cvjetovima, koji su spratno poređani na stabljici. Cvijeta od jula do avgusta, ali tek pet godina posle nicanja. Lincura sa Zlatibora u svetu je posebno poznata, i smatra se za jednu od najboljih.

U ljekovite svrhe koristi se duže od dva milenijuma, mada je njen hemijski sastav upoznat tek u prošlom vijeku. Ali zato, u drugom vijeku prije nove ere ilirski vladar Gencij lincuru je preporučivao kao lijek protiv kuge i tako trajno ostao upamćen kroz naziv ove biljke. Zbog nekontrolisanog branja nakon Drugog svjetskog rata, gotovo do istrebljenja, danas je lincura zakonom zaštićena. Zato, prilikom vađenja korjena, glavu korjena sa pupoljcima treba vratiti u zemlju da bi se omogućilo dalje razmnožavanje ove ugrožene biljne vrste. U novije vreme ova korisna biljka uzgaja se u baštama, ali i na livadama kao industrijsko bilje.

Korjen je zanimljiv jer sadrži heterozide gorkog ukusa koji su njeni glavni ljekoviti sastojci. Neki od njih smatraju se najgorčim supstancama. Zbog toga je lincura najtipičniji i najbolji amarum tonicum. Gorčinom heterozida lincura stimuliše pokretljivost želuca i izaziva jače lučenje želudačnog soka, pojačava pražnjenje žučne kese i lučenje žuči. A za dobar krvotok dovoljno je staviti komad korjena lincure dužine pet centimetara u flašu rakije, i u malim čašicama piti na prazan želudac.

Narodna medicina lincuru preporučuje i za stomačne tegobe, protiv groznice, za jačanje organizma i pospješivanje apetita. Ljekoviti napitak se pravi ili stavljanjem korjena u rakiju ili kuhanjem u vodi, koja se kasnije također pije u čašicama na prazan stomak.

Lincura se preporučuje i u slučaju napada mučnine i nesvjestice, kao i za liječenje malokrvnosti i bljedila. Spolja se koristi za liječenje dubokih i inficiranih rana. Kao lijek ili pomoćna terapija lincura je delotvorna i kod bubrežnih bolova, gasova u stomaku, zatvora, menstrualnih bolova, bronhitisa, gorušice, kašlja i kijavice, pada imuniteta…

U slučaju upale vena, kao oblog preporučuje se korjen lincure pomješan sa rakijom. Široku lepezu terapijskog djelovanja lincura ima, jer pored heterozida sadrži i druge ljekovite sastojke. Na prvom mjestu to su alkaloidne gentanine, zatim biljna vlakna, biljne masti, eterična ulja, mineralne soli, pektin i druge…

Lincura se jedino ne preporučuje trudnicama i osobama sa povišenim pritiskom, kao i osobama koje imaju gastritis i čir.

Vino – Usitnjen korjen od lincure, 30 do 50 grama, treba potopiti u litar beijlog vina. Ostavi se da tako stoji deset sati, a zatim se procjedi i pije po kašičica tri puta dnevno pola sata prije jela.

Čaj – U dva i po decilitra hladne vode treba staviti jedan gram korjena lincure da stoji četiri sata. Od ovako spremljenog napitka, sat vremena prije jela treba popiti šoljicu. Inače, ovaj čaj je odličan protiv gorušice, nadutosti i svih drugih bolesti želuca.

Tinktura – Pravi se tako što se deset grama lincure prelije sa sto mililitara 70 postotnog medicinskog alkohola, koji inače predstavlja izuzetan antiseptik.

Preparate od ove ljekovite biljke, isključivo treba uzimati pola do sat vremena prije jela. Ukoliko se uzimaju neposredno prije obroka ili nakon jela, mogu da izazovu probleme u varenju.

Izvor:narodnilijek.com