google analitika

07 јун 2013

Rosopas


ROSOPAS ( Chelidonium majus L.)

rosopas pripada intrigantnoj obitelji Papaveraceae, onoj istoj kojoj pripada i silno poznati mak (Papaver somniferum), iz kojeg se dobiva još slavniji opium.
Rosopas je zeljasta biljka, plavozelena, razgranjena i visoka 30 do 80 cm. Svi dijelovi biljke sadrže žuti mliječni sok. Listovi su izmjenični, donji su perasti, a gornji perasto izrezani. Cvjetovi su zlatnožuti, s četiri latice i brojnim prašnicima, združeni u paštitaste cvatove na vrhovima ogranaka. Plod je duga višesjemena komuška. Zanimljivo, sjemenke imaju privjeske koje mravi rado jedu i sakupljajući ih rasprostiru ovu vrstu.
Smatra se da je žuta boja soka nagnala ljude da razmisle o uporabi biljke kod problema s jetrom, odnosno žuticom, i to vjerojatno znatno prije Paracelzusa, koji je postavio teoretske temelje za takvu upotrebu. Budući da je biljka široko rasprostranjena u Europi i dijelovima Azije, počela se koristiti u mnogim čajnim smjesama. Brojne tradicionalne recepture čajnih smjesa za jetru i želudac sadrže rosopas.
Razvitkom znanosti upoznao se i kemijski sastav rosopasa. Pripadajući obitelji makova, poznatoj po stvaranju posebne skupine spojeva alkaloida, jakog i često otrovnog djelovanja, nije iznenadilo da i rosopas sadrži i do jedan posto alkaloida, poput kelidonina, berberina, protopina i sličnih spojeva. Alkaloidi su skupina spojeva koji uvijek pozivaju na oprez, pa ne čudi što danas ova biljka ima ograničenu upotrebu. Obično se skuplja za vrijeme cvatnje, što je i opravdano jer tada sadrži najmanje alkaloida.
Sok biljke sadrži enzime koji imaju sposobnost cijepanja proteina, no ne znamo je li to jedna od tajni djelovanja na bradavice.
Unatoč potencijalno opasnom kemijskom sastavu, službena medicina relativno je rijetko evidentirala veće toksične učinke kod ljudi. Jedan od razloga je i način tradicionalne uporabe rosopasa u obliku infuza (čajeva) koji, zbog njihove slabe topivosti, sadrže vrlo malo alkaloida. Prvi toksični učinci opisani su upotrebom modernijih i koncentriranijih ekstrakata. Rosopas u većoj dozi može uzrokovati oštećenje jetre, uz pojavu mučnine i slabosti.
To je i razlog prvih kontroverzi. Naime, premda se stoljećima koristi bez većih problema, službena farmakognozija svrstala ga je na listu opasnih biljaka za oralnu upotrebu upravo zbog sadržaja alkaloida. Tko je u pravu, pobornici ili protivnici njegove upotrebe? Točan odgovor je: obje strane.
Postoji nekoliko jednostavnih pravila za sigurnu upotrebu rosopasa:
  • biljka je sigurna ako se koristi na koži, npr. za liječenje virusnih bradavica
  • rosopas je biljka za profesionalce, odnosno za ljude koji znaju koristiti potencijalno opasne biljke. Laici je ne bi smjeli olako koristiti za samoliječenje oralnim putem.
  • najsigurniji su preparati koji uz rosopas sadrže i druge ljekovite biljke. Najčešće se kombinira s biljkama koje međusobno pojačavaju uzajamno djelovanje (sinergijsko djelovanje).
  • ekstrakti za oralnu upotrebu trebali bi biti precizno spravljeni, doza definirana, a razina kemijskih spojeva kontrolirana analitičkim tehnikama.
Poštujući takva pravila, ne trebamo se bojati upotrebe rosopasa čak ni oralnim putem.
Rosopas se koristi kao spazmolitik (smanjuje grčeve) i koleretik (pojačava protok žuči). Relativno je malen broj kliničkih studija s čistom biljkom, no zna se da kemijski spojevi iz rosopasa pokazuju izvrsno spazmolitičko djelovanje koje se može mjeriti s djelovanjem lijekova. Stoga je koristan kod tegoba sa želucem (bol u želucu, dispepsije) te kod manjih tegoba sa žuči.
Ne treba zaboraviti već toliko spominjanu upotrebu kod virusnih bradavica. Za tu namjenu koristi se ili svježi sok ili tinktura, koja se nakapa direktno na bradavicu dva puta dnevno. Dobro se kombinira s eteričnim ulje ravensare (Cinnamomum camphora kemotip cineol) koje se primjenjuje na područje bradavica nakon tinkture ili svježeg soka.
U Hrvatskoj, osim tinkture za lokalnu upotrebu, gotovo nije bilo oralnog preparata rosopasa. Promjenom regulative i mogućnošću registracije biljnih lijekova, ova biljka konačno je našla mjesto u fitoterapiji.

VRIJEME BERBE
Rosopas se bere kada cvate, a sezona cvatnje je dosta duga: od polovine travnja pa sve do studenog. Ipak, vrijeme najintenzivnijeg cvjetanja je mjesec svibanj. Tada je rosopas pun, tada su cvjetovi najkrupniji, lišće najjedrije, a sok najintenzivniji i najbujniji…
LJEKOVITA SVOJSTVA
Sadrži helidonin, homohelidonin, heleritrin, sangvinarin, organsku kiselinu, smolu, eterično (etarsko) ulje i gorke materije.
LJEKOVITO DJELOVANJE
• Rosopas je diruetičan i purgativan: preporučuje se, dakle, onima koji pate od reume i uloga, te bubrežnim bolesnicima.
• Dobar je za jetru: žutica, upala toga važnog organa (“kemijske tvornice našega tijela”), začepljenje žučne vrećice, nestaju pred djelovanjem ove biljke.
• Djeluje umirujuće, donosi miran san, ublažuje spazme unutarnjih organa. • Preporučujemo ga svima koji loše spavaju, koje muči tjeskoba, astmatičarima, živčanim osobama, onima koji boluju od kroničnog bronhitisa, teških alergija, onima kojima prijeti arteroskleroza i, na kraju, kandidatima za anginu pectoris.
• Rosopas je naročito djelotvoran i kod mnogih drugih bolesti; liječi kronične upale oka, a općenito i sve očne bolesti; odstranjuje lišajeve, liječi kraste na glavi, doslovce rastapa bradavice, žuljeve i kurje oči, ubrzava zacijeljenje čireva.
• U oblozima na želudac i trbuh najbolje je sredstvo protiv glista.
• U obliku kupelji nogu, regulira menstruaciju, te pospješuje pojavu nenormalno prekinute menstruacije…
• Koristi se u mnogim ljekovitim pripravcima u kojima čudesno pridonosi djelotvornosti drugih biljaka.
Više o rosopasu
Rosopas raste iz trajnoga podanka, do pola metra visine, pokraj putova i ograda, uz zidove, po ruševinama i na neobrađenu tlu.
Cijela biljka sadrži ljekovit narančasti sok. Vrlo je djelotvorna ljekovita biljka, ali je treba vrlo oprezno upotrebljavati jer je u većim količinama otrovna. Beremo cijelu biljku.
Rosopas je diuretičko i purgativno sredstvo. Preporučuje se onima koji boluju od reume i gihta. Umirujuće je i ublažavajuće sredstvo protiv nesanice, astme, kroničnoga bronhitisa, živčanosti i grčeva u pojedinim organima. Čaj bi trebali piti bolesnici s anginom pektoris i arteriosklerozom. Djelotvoran je kod bolesti jetre, slezene, žuči i mjehura. Otapa žučne kamence. Pijemo ga i protiv gripe, migrene, uremije i visoka krvnoga tlaka. Poboljšava vid i liječi kronične očne upale. Topao oblog od zelenog dijela biljke brzo pomaže kod grčeva u trbuhu i bolova u spolnim organima. Stavimo li biljku na trbuh, otjerat će gliste. Uputa: pola čajne žličice smrvljene svježe biljke prelijemo s četvrt litre kipuće vode. Pijemo jedanput na dan nakon jela.
U rosopasu je otrov helidonin koji sprječava diobu stanica (citostatik!). To koristi kod kancerogenih oboljenja jer onemogućuje naglo bujanje stanica raka.

Izvor:

Нема коментара:

Постави коментар