google analitika

20 јун 2013

Kamen u bubregu

Kamen u bubregu (Litijaza)


 
Oboljenje koje se karakteriše stvaranjem kamenja u bubrežnim karlicama ili njihovim čašicama iz materija koje se sadrže u mokraći.
Poremećaj fizičko -hemijskog sastava mokraće dovodi do taloženja kristala i amorfnih soli, koje u kombinaciji sa organskom bazom (ugrušci krvi, fibrin, ćelijski detritus, bakterije i drugo) stvaranju kamenje. Kamenje može biti u jednom ili oba bubrega, više kamenja ilipojedinačno, malo ili u obliku velikoig korala.
Jedan od uzroka oboljenja su gnojno-upalni procesi, posebno pielonefritis, ređe – oboljenja žljezda unutrašnje sekrecije, konkretno, hiperfunkcija žlezda oko štitaste žlezde itd. Veliki značaj imaju način života, ishrana, kao i osobenosti tla i voda za piće.
Karakteriše se bolovima u slabinama, napadima bubrežnih grčeva.
Kamen u bubregu je veoma često oboljenje. Žene su manje podložene ovom oboljenju od muškaraca.  Najčešće doba koje ovo oboljenje pogađa su između dvadesete i pedesete godine života. Najčešće se javljaju u letnjim periodima, jer se tada povećava stvaranje vitamina D a sve zbog pojačanog znojenja i gubljenja tečnosti. Genetika je najveći krivac za stvaranje kamena u bubregu, pojačani unos životinjske hrane, kalcijuma i soli.
Do stvaranja kamenca dolazi zbog prezasićenosti urina u nekim jedinjenjima pa dolazi do kristalizacije. Podrazumeva se da u normlanim uslovima ne dolazi do ovog procesa zbog toga što u urinu postoje inhibitori kristalizacije.
Kamen u bubregu je veoma različit po samom načinu nastanka a naravno i po sastavu.
Veoma česti su kalcijumski kamenci, a od nekalcijumskih javljaju se jos i  od: struvita, cistinski, uratski. Poznato je da poremećaji koji dovode do kamenca mogu biti  nemetabolički ili metabolički (88-90 %).

Stvaranje konkremenata ( kamen u bubregu )


 
Poseban oblik poremećaja metabolizma soli u organizmu predstavlja stvaranje konremenata ili kalkuloza. Kalkuloza ( calculosis) pojava je stvaranja konkremenata ili kamenja ( calculusa) šupljim izvodnim kanalima ili šupljinama nekih organa. Kamen u bubregu ili kalkulusi predstavlja međusobno slepljene i staložene tvrde materije u vidu kamena, a nalaze se slobodno u šupljnini nekog organa. Oni najčešće nastaju taloženjem mineralnih soli, ali u njihov sastav ulaze i druge materije, kao holesterol i razni pigmenti. Po obliku mogu biti raznoliki: okrugli, ovalni ili slični obliku šupljine u kojoj se stvaraju. Po veličini mogu se znatno razlikovati: od najsitnijih kao pesak, do onih veličine kokošijeg jajeta. Konkrement se obično sastoji od centra jezgra, koje je obično neko strano telo ( izumrle ćelije, komad sluzi, gnoj, gomila bakretija, čvrsti delići uneti iz spoljne sredine), oko koga se koncentrično talože tvrde materije, najčešće mineralne soli. Od mineralnih soli koje taloženjem daju konkremente, najčešće su soli kalcijuma koje ulaze u sastav skoro svih konkremenata.
Kamen u bubregu se obično stvara u izvodnim kanalima takvih organa koji normlano izlučuju ekskrete veoma koncentrisovanih soli i materija presićenom rastvoru. Ove materije i soli se u eksretu nalaze u rastvorenom stanju samo zahvaljujući prisustvu zaštitnih supstanci različite prirode koje ih održavaju u rastvoru, iako su oni presićeni. Ako se poremeti ovo stanje ravnoteže, veoma brzo dolazi do taloženja rastvorenih materija , i to prvenstveno oko sitnih čestica koje su tu prisutne i koje docnije čine jezgro konkrementa.
Poremećaj ravnotežnog stanja u presićenim ekskretima može nastati na više načina , npr; ako se poveća količina izlučene materije , te rastvor postane još presićeniji. Isti efekat još većeg koncentrisanja ekskreta ima i dehidratacija, tj. udaljavanje vode iz ekstrakta, a taloženje će nastati i ako dođe i ako dođe do poremećaja količine zaštitnih materija koje održavaju soli u prezasićenom rastvoru. Stvaranju konkremenata naročito pogoduju zapaljenja u izvodnim kanalima u kojima se ekskret nalazi, jer se pri zapaljenju od izumrlih ćelija stvaraju mnoga jezgra za taloženje. Isto tako, lakše se stvaraju konkrementi ako je usporeno ili sprečeno oticanje ekskreta, jer se tada iz njega resorbuje voda, pa se rastvorene materije još više koncentrišu.

Posledice prisustva konkremenata (kamen u bubregu) u šupljim organima mogu biti različite.

Svojim mehaničkim nadražajem on izaziva zapaljenja sluzokože, usporava oticanje ekckreta, a ako korene kroz izvodne kanale, izaziva veoma jake grčevite bolove . Ako se kalkulus zaglavi, nastane opstrukcija sa svim posledicama.
Bez obzira na to na koji je način nastala, opstrukcija izvodnog kanala ekskretornog organa ima za posledicu nemogućnost oticanja već izlučenog ekskreta. Eksret se nagomilava iznad prepreke, dovodi do jakog proširenja tog dela izvodnog kanalai ako se uzrok opstrukcije na vreme ne otkloni, dolazi do oštećenja parenhima ekskretornog organa i prestanka njegovog rada. Izraziti primer za to je nastanak hidronefroze i propadanja bubrega u slučaju začepljenja mokraćnih puteva. Pisustvo u organizmu stvorenih kamenova veoma je čest uzrok opstrukcije.

Izvor:
kamenububregu.com


Нема коментара:

Постави коментар